Od autocenzure do dezinformacija – novinari, pravnici i medijski stručnjaci o tome što prijeti novinarstvu i zašto reforme više ne mogu čekati

foto: Nejra Hasečić / Ilustracija

Medijski prostor u Bosni i Hercegovini već godinama funkcioniše u svojevrsnom paradoksu: medija nikad nije bilo više, ali istovremeno nikada nisu bili ranjiviji.

U takvom ambijentu Hercegovina predstavlja specifičan mikrokosmos šireg problema. To je prostor u kojem se prepliću politički uticaji, ekonomska zavisnost, pravna nesigurnost i sve snažniji izazovi digitalnog novinarstva.

Prema riječima Seida Masnice, profesora komunikologije na Univerzitetu „Džemal Bijedić“ u Mostaru, medijski sistem u BiH istovremeno karakteriše pluralnost i fragmentacija.

„Veliki broj medija ne znači nužno i stabilan sistem. Naprotiv, ograničeno tržište oglašavanja, zavisnost od javnih budžeta i političkih centara moći čine većinu redakcija finansijski krhkim. Poseban simbol sistemske neuređenosti predstavlja dugogodišnja kriza javnog servisa BHRT, čije finansiranje i funkcionisanje i dalje ostaju otvorena pitanja“, kaže Masnica.

U takvom kontekstu lokalni mediji, posebno u Hercegovini, djeluju pod dodatnim opterećenjem: male redakcije, ograničeni resursi i konstantna potreba za produkcijom sadržaja stvaraju ambijent u kojem je kvalitet često žrtva kvantiteta. Istraživačko novinarstvo, koje zahtijeva vrijeme, novac i institucionalnu zaštitu – ostaje rijetkost.

Pritisci – od pravnih, preko političkih, do ličnih

Da su pritisci na medije realnost, potvrđuje i novinarka i urednica Kristina Perić. Njeno iskustvo pokazuje da pritisci dolaze u različitim oblicima – od pravnih, preko političkih, do ličnih.

„Slobodni mediji u Hercegovini su itekako izloženi pritiscima, a oni su posljednjih godina uglavnom pravne prirode i manifestiraju se kroz SLAPP tužbe“, ističe Perić. Te tužbe, iako često bez osnova, imaju jasan cilj – iscrpljivanje novinara i redakcija kroz dugotrajne i skupe sudske procese.

Pritisci, međutim, nisu uvijek formalni, nego se manifestuju i kroz telefonske pozive, neformalne poruke, pa čak i indirektne prijetnje. U manjim sredinama dodatni problem predstavlja bliskost između novinara i aktera njihovih priča.

„Nije isto raditi u velikom gradu i u sredini gdje se svakodnevno susrećete s ljudima o kojima pišete“, naglašava Perić, ukazujući na psihološki i profesionalni teret takvog rada.

Autocenzura se u takvom okruženju nameće kao gotovo neizbježna pojava. Strah od tužbi, finansijskih posljedica i ličnih pritisaka utiče na uredničke odluke, često i prije nego što sadržaj uopće bude objavljen.

Pravni okvir između norme i prakse

Pravnik Adnan Pobrić naglašava da pravni okvir u Bosni i Hercegovini formalno zadovoljava osnovne standarde zaštite slobode izražavanja. Međutim, problem nastaje u njegovoj primjeni.

Neujednačena sudska praksa, dugotrajni postupci i visoki odštetni zahtjevi stvaraju ambijent pravne nesigurnosti. Tužbe za klevetu, iako u Federaciji BiH dekriminalizirane, i dalje predstavljaju ozbiljan pritisak na medije, posebno manje redakcije. 

„Visoki odštetni zahtjevi mogu imati disproporcionalan efekat i ugroziti opstanak medija“, upozorava Pobrić.

Uz to, nedovoljno efikasan odgovor institucija na prijetnje i napade na novinare dodatno komplikuje situaciju. Zakon o slobodi pristupa informacijama, iako relativno kvalitetan, često se u praksi suočava s administrativnim opstrukcijama. Institucije nerijetko produžavaju rokove ili koriste proceduralne mehanizme kako bi izbjegle dostavljanje informacija.

Uprkos brojnim izazovima, istraživačko novinarstvo u Bosni i Hercegovini i dalje postoji, ali je koncentrisano u specijalizovanim redakcijama, dok je na lokalnom nivou takav rad znatno rjeđi. Razlozi su višestruki: nedostatak finansija, slab institucionalni okvir i snažniji lokalni pritisci. Novinari u manjim sredinama često se nalaze u direktnom kontaktu s akterima svojih priča, što dodatno otežava profesionalni rad.

Ipak, upravo je istraživačko novinarstvo ključ za obnovu povjerenja javnosti. Dosljedno poštovanje profesionalnih standarda, transparentnost i fokus na teme od javnog interesa predstavljaju jedini održiv put ka jačanju kredibiliteta medija.

Ekonomija kao poluga kontrole

Jedan od ključnih mehanizama uticaja na medije dolazi iz sfere finansiranja. Analize koje je proveo Transparency International BiH pokazuju da se desetine miliona maraka iz javnih budžeta godišnje usmjeravaju ka medijima, često bez jasnih kriterija i transparentnih procedura. Takva praksa, kako navode iz ove organizacije, omogućava vlastima da „novcem građana kupuju naklonost medija“. Javni mediji se nerijetko tretiraju kao politički plijen, a budžetska sredstva koriste se kao instrument kontrole, umjesto kao podrška javnom interesu.

Posljedice su vidljive i u izbornim kampanjama, gdje analize, uključujući i izvještaje OSCE-a, pokazuju značajnu neravnotežu u medijskom predstavljanju političkih aktera. Takva praksa dodatno narušava povjerenje javnosti i kompromituje osnovnu funkciju medija kao korektiva vlasti.

I digitalizacija je u potpunosti redefinisala medijski pejzaž. Kako ističe profesor Masnica, online mediji otvorili su prostor za nove glasove i formate, ali su istovremeno donijeli i ozbiljne probleme, prije svega pojavu anonimnih portala. Takvi portali, koji često nemaju impresum niti jasno vlasništvo, djeluju izvan profesionalnih i etičkih okvira. Njihova uloga u širenju dezinformacija i političkih narativa predstavlja jedan od ključnih izazova savremenog medijskog sistema.

Regulatorni okvir u Bosni i Hercegovini, kroz institucije poput Regulatorne agencije za komunikacije BiH, uglavnom obuhvata elektronske medije dok je online prostor znatno manje uređen. Samoregulatorni mehanizmi, poput onih koje provodi Vijeće za štampu i online medije u Bosni i Hercegovini, imaju važnu ulogu, ali ograničen domet.

Pitanje regulacije online medija stoga postaje centralno. S jedne strane, postoji potreba za većom transparentnošću i odgovornošću, dok s druge strane postoji realan rizik da bi prekomjerna regulacija mogla biti zloupotrijebljena za ograničavanje slobode medija.

Povjerenje publike izgubljeno i (ne)pronađeno

Povjerenje javnosti u medije u Bosni i Hercegovini je ozbiljno narušeno, a razlozi su brojni – od političke polarizacije i dezinformacija do senzacionalizma i netransparentnog vlasništva. Obnova tog povjerenja zahtijeva sistemski pristup: jačanje profesionalnih standarda, veću transparentnost vlasništva, odgovorno izvještavanje i spremnost na priznanje grešaka.

Kako ističu sagovornici, publika mora imati jasnu mogućnost da razlikuje profesionalne medije od propagandnih platformi. U tom kontekstu, medijska pismenost građana postaje jednako važna kao i profesionalnost samih novinara.

Svi sagovornici saglasni su da bez reformi, medijski sistem u Bosni i Hercegovini teško može napredovati. Ključne mjere uključuju:

• veću transparentnost vlasništva nad medijima
• reformu modela finansiranja javnih medija
• jačanje pravne zaštite novinara i regulaciju online prostora uz očuvanje slobode izražavanja
• podršku istraživačkom novinarstvu.

Prema mišljenju Transparency International BiH naglašena je potreba za prelaskom sa institucionalnog finansiranja medija na projektno finansiranje sadržaja od javnog interesa, čime bi se smanjio politički uticaj.

Budućnost lokalnih medija u Hercegovini ostaje neizvjesna. S jedne strane, digitalno okruženje nudi nove mogućnosti, dok s druge strane ekonomski i politički pritisci postaju sve sofisticiraniji. Pitanje slobode medija u Hercegovini nije samo pitanje novinarstva, nego je pitanje demokratije, javnog interesa i prava građana na tačne i pravovremene informacije. Između pitanja i pritiska, prostor slobode se ne podrazumijeva – on se iznova osvaja.

___