Prema izvještaju Reportera bez granica, stanje medijskih sloboda u svijetu je najgore u posljednjih četvrt vijeka

foto: Freepik / Ilustracija

Politički pritisci, zloupotreba zakona, fizički napadi i neprekidno zastrašivanje dokazuju da se ugrožavanje profesionalnog novinarstva raširilo od autoritarnih sredina do razvijenih demokratija, piše Cenzolovka. Reporteri bez granica su nedavno objavili izvještaj o stanju medijskih sloboda u svijetu i ocijenili ga kao najgori u posljednjih četvrt vijeka.

U Sjedinjenim Američkim Državama novinarima je nedavno zabranjen ulazak u press-službu Pentagona ukoliko ne potpišu da neće prikupljati informacije, čak ni dokumente koji nisu označeni kao povjerljivi, bez prethodnog odobrenja za objavljivanje. Mnogi poznati svjetski mediji odbili su takve uslove, među njima i The New York Times, AP, The Washington Post, Reuters, Politico, The Guardian, pa i konzervativni Fox.

Grubo i uvredljivo on air ponašanje za američkog predsjednika Donalda Trumpa ne prestaje. Prekinuo je intervju usred emisije „Meet the Press“ na NBC-u i odmah zatim omalovažavao i vrijeđao novinarku CNN-a Kaitlan Collins, koju je nazvao „najgorom novinarkom“ koja se „nikad ne smiješi“.

U Italiji se pritisak prema novinarima povremeno manifestuje brutalno, kroz direktne prijetnje smrću i nasilje, posebno prema novinarima koji istražuju mafiju, korupciju i zloupotrebe moći. U oktobru prošle godine pokušan je napad auto-bombom na poznatog istraživačkog novinara Sigfrida Ranuccija. Media Freedom Rapid Response (MFRR) upozorava i na korištenje špijunskog softvera protiv novinara, političku kontrolu javnog servisa RAI-ja (Radiotelevisione Italiana) i činjenicu da je Italija među evropskim zemljama sa najizraženijim problemom SLAPP tužbi.

Francuski Le Monde podnio je prijavu zbog „ometanja slobode izražavanja, narušavanja privatnosti, pokušaja neovlaštenog ulaska, krađe i oštećenja privatne imovine“ Stephane Horel, istraživačke novinarke tog lista koja se bavi temom ekologije. Njoj su ukradeni telefon, ranac, a dva puta su pokušali da joj provale u stan.

Takvi incidenti u Francuskoj nisu nepoznati, ali serija krađa i pokušaja provala koja se dovodi u vezu sa istraživačkim radom novinarke predstavlja neuobičajeno ozbiljan oblik zastrašivanja za medijsko okruženje koje se obično smatra znatno sigurnijim za novinare od srpskog. Novinari su i tamo izloženi nasilju policije i demonstranata na protestima, o čemu pišu i Reporteri bez granica (RSF).

Trump kao uzor populistima

„Na više frontova Trumpova administracija preduzela je mjere koje smanjuju slobodu govora. Napori da se isključe kritički novinari i mediji suprotni su normama koje su se poštovale u skorijoj historiji“, objašnjava za Cenzolovku američki novinar Andrew Spannaus, koji je istraživao populistički talas u SAD i Evropi. „Mnoge medijske organizacije u početku su bile zastrašene pritiskom Bijele kuće. To se sada dosta promijenilo jer one pružaju odlučan otpor. S druge strane, Trump i njegovi saveznici koriste i regulatornu moć i poslovni svet za uticaj na medijsku scenu“.

Nema sumnje, dodaje, da se Trumpov „uspjeh u stigmatizaciji medija koristi kao model za druge populiste, čak i kod onih koji dolaze iz drugačijih sredina i imaju različite ciljeve“.

„Zemlje su različite, pa je teško iz SAD-a preuzeti konkretne napade na medije kao model. Ipak, pristup je nesumnjivo sličan“, ukazuje.

Spannaus, koji živi u Italiji i piše kolumne za Il Messaggero, autor je knjige Zašto će Trump pobijediti?, objavljene 2016. godine. Tada je predvidio da će jedno od glavnih bojišta američkog predsjednika biti odnos prema profesionalnim medijima.

„Trump nikada nije skrivao prezir prema mainstream medijima i nema poštovanja prema institucijama uopšte, pa nije iznenađujuće što u ostvarivanju svojih ciljeva krši utvrđene norme funkcionisanja medija“, navodi.

U SAD-u, dodaje Spannaus, finansijski pritisci, umjetna inteligencija i fragmentacija izvora informacija dodatno otežavaju očuvanje standarda slobodne i odgovorne štampe.

„Pozitivno je što novinari mogu da koriste više kanala kako bi stekli pratioce, ali je i dalje neophodno da postoje visokokvalitetne publikacije koje uživaju široko povjerenje javnosti. Da bi se održao kredibilitet neophodan za instituciju medija, novinari moraju težiti tome da budu iskreni i pošteni, te da ne budu žrtve najgorih tendencija interneta i društvenih mreža, kao i stranačkih političkih podjela“, objašnjava Spannaus.

Prijetnje porodicama novinara u Italiji

Nedavno je Molotovljev koktel upotrijebljen za podmetanje požara u kući italijanskog novinara Adriana Cappellarija u Enegu. Prethodno je dugo dobijao prijeteća pisma.

„Ovo nije izolovani čin zastrašivanja, već je poruka cijeloj profesiji: 'Prestanite da izvještavate ili ćete vi i vaša porodica platiti cijenu'“, kaže za Cenzolovku Joshua Evangelista, italijanski novinar specijalizovan za ljudska prava, migracije i sprečavanje genocida, koji objavljuje u listovima kao što su La Stampa, L’Espresso i La Repubblica.

Italija je u posljednjem Svjetskom indeksu slobode medija pala sa 49. na 56. mjesto, jer, prema Reporterima bez granica, slobodu medija i dalje ugrožavaju mafijaške organizacije i manje nasilne ekstremističke grupe. Istovremeno, političari napadaju novinare uz pomoć legge bavaglio (u doslovnom prijevodu: „zakon-brnjica“ ili „zakon o ućutkivanju“), koji posebno pogađa novinare koji prate kriminal i suđenja.

„U Italiji su napadi i pritisci mnogo češći nego što se misli. Od fizičkih napada, online uznemiravanja, prijetnji koje dolaze od organizovanog kriminala, političkih pritisaka, kampanja blaćenja, tužbi koje se koriste za zastrašivanje i ekonomskog pritiska na redakcije i freelancere“, pojašnjava Evangelista.

Među razlozima je, smatra, i to što Italija ima dugu historiju organizovanog kriminala koji pokušava da ućutka novinare u lokalnim sredinama, ali je problem danas širi: od političke polarizacije, pravnog zastrašivanja, miješanja u rad javnog servisa, koncentracije vlasništva, preko delegitimizacije novinara i kampanja mržnje na društvenim mrežama do nesigurnih uslova rada.

„Najranjiviji su često istraživački, lokalni novinari i freelanceri, jer istražuju moćnike bez zaštite velike redakcije“, ocjenjuje Evangelista. „Italija je i dalje demokratska zemlja sa pluralističkim medijskim pejzažom. Bilo bi pogrešno mehanički je porediti sa autoritarnim režimima, ali situacija se pogoršava i treba je shvatiti ozbiljno“.

Ključni koraci za to da se smanje pritisci i napadi na novinare jesu kažnjavanje napada i prijetnji, kao i ozbiljna reforma Zakona o kleveti.

„Političari i javne ličnosti moraju prestati da prikazuju novinare kao neprijatelje. Kritika medija je legitimna, ali delegitimizacija uloge novinarstva je opasna. Nesigurnog novinara je lakše zastrašiti. Redakcije moraju ulagati u sigurnost, pravnu podršku i pristojne uslove rada, posebno za freelancere i dopisnike iz manjih sredina. Naša dužnost je da transparentno i odgovorno ponovo izgradimo povjerenje javnosti u novinarstvo“, smatra Evangelista.

Španski novinari među rijetkima koji su etički izvještavali o Gazi i Iranu

Platforma Mapping Media Freedom ove godine je u Španiji zabilježila uznemiravanje i zastrašivanje novinara na demonstracijama protiv vlade Pedra Sancheza u Madridu, seksističke komentare i optužbe predsjednika Fudbalskog kluba „Real Madrid“ Florentina Pereza protiv medija i zabranu fotoreporterima da fotografišu koncert planetarno poznate pjevačice Rosalije.

„I ovdje se novinarstvo suočava sa ogromnim teškoćama. Novinari često rade u nesigurnim radnim uslovima i sa manjkom resursa, što utiče na kvalitet novinarstva“, kaže za Cenzolovku Irene Savio, novinarka lista El Periodico.

U krizi vrijednosti koja trese cijeli svijet, važno je istaći i da iz Španije dolaze primjeri koji imaju veliki ugled u međunarodnoj novinarskoj zajednici, prije svega zbog etičkog izvještavanja sa ratišta, posebno o Gazi, Libanu, Iranu. Španci su bili među rijetkim evropskim novinarima koji, kako Savio ističe, „od početka nazivaju stvari pravim imenom“.

Jelena L. Petković / Cenzolovka

___