Iako je novinski desk mjesto kroz koje tekstovi promiču elektronskim putem, moguće je uspostaviti žive, produktivne i ispunjavajuće odnose među osobljem deska, kao i sa ostatkom redakcije. Za početak, mogli biste pokušati upoznati kojeg novinara.

Izvor: Poynter Institut (www.poynter.org)

Bez obzira za kakvu i koliku organizaciju radimo, svi mi urednici u desku imamo više toga zajedničkod nego različitog. Priznajem da je na državnoj konferenciji Američkog udruženja urednika u desku (ACES), održanoj u 18. – 20. marta u Houstonu, bilo trenutaka kada mi to nije izgledalo tako očigledno. Na primjer, na nekoliko sesija se razgovaralo o zadacima šefa deska i njegovog tima (ako vas to zanima, na www.theslot.com ćete naći definicije ovih pojmova). I tako sam, jedne večeri uz čašicu pića, saznala za čuda baze podataka CCI. Ona su uglavnom preokupacija urednika deska u dnevnim novinama. Dakle, i pored svog iskustva sa sedmičnim novinama, kao i biltenima, magazinima, knjigama i korporativnim publikacijama, ponekad se nađem na nepoznatoj teritoriji.

Ne bez razloga. Udruženje ACES je izraslo iz serije konferencija o radu urednika deska čiji je sponzor bilo Američko udruženje novinskih urednika 1995. i 1996. Sada je to dobro utemeljena grupa koja djeluje samostalno i u svoje puno članstvo prihvata “novinarske” urednike deska i ljude koji rade na sličnim poslovima (više informacija možete naći na www.copydesk.org). Ipak, ona većinom ostaje fokusirana na posao deskera dnevnih novina. Na svom polju rada ona je veoma istaknuta, i svake godine privlači priznate autoritete kao govornike na konferencijama.

Cilj mi je bio saslušati što više ovih autoriteta i prikupiti ideje koje bi mogle biti od koristi skoro svakom deskeru bilo gdje. Skupila sam ih desetak – polovina se odnosi na uputstva o dobrom radu, a druga polovina na to kako da se osjećate izvrsno u onome što radite.

Dobro obavljanje posla

1. “Budite temeljiti”, savjetovao je John S. Carroll, urednik Los Angeles Timesa, učesnike sesije o etici koju je vodio. Ovo je rekao kada je razgovor prešao na pitanja kredibiliteta publikacije i ulogu urednika deska u njegovom održavanju. Da biste bili produktivno temeljiti, objašnjavao je Carroll, morate se zainteresovati za razloge nečijih postupaka i uredjivačku politiku, prije nego što ih dovedete u pitanje. A to znači da trebate postupiti diplomatski. Carroll je upozorio: “Morate izgraditi odnose, da se ne bi dogodilo da se tek tako pojavite pred nekim prvi put i kažete: "Vaša priča je grozna".

2. “Izaberite bitke koje su dovoljno velike da imaju važnost, a dovoljno male da se u njia može pobijediti.” Ovo je izjava pisca i instruktora Jonathana Kozola, a John E. McIntyre, asistent šefa urednika uređivačkog deska u listu Baltimore Sun i predsjednik ACES-a citirao je ovaj izvanredni savjet na sesiji pod nazivom “Vidjeti šumu kroz drveće”, na temu  - makro-uređivanja’.

3. Budite trener za pisanje. McIntyre je ovo sugerisao na svojoj sesiji, kao i Paula LaRocque na svojoj, pod imenom -Tajne dobrog uređivanja’; LaRocque je bivši instruktor za pisanje i pomoćnik zamenika glavnog urednika (poslove onoga što u americi zovu managing editor, u našem regionu obično obavlja zamenik glavnog urednika), u listu Dallas Morning News. Misliti o sebi kao o trenerima za pisanje i djelovati u skladu s tim može i nama samima donijeti korist, a i svim piscima sa kojima redovno radimo, a koji stalno prave iste greške. “U protivnom”, rekao je McIntyre, “Samo ćete doći u situaciju da vječno čistite za tim ljudima”.

4. Ozbiljno shvatite princip čitljivosti teksta. Ovo je sljedeća sugestija koju je dala Paula LaRocque. Istraživanja pokazuju da ogromna većina ljudi ne može shvatiti pisanje ako njegova ocjena nije 10 ili ispod 10 na standardnoj ljestvici formule čitljivosti. “Ni jedan predmet nije tako komplikovan da se ne može objasniti”, rekla je LaRocque. Što su kraće rečenice i riječi, to će niži biti stepen na ljestvici. Microsoft Word može izračunati ovaj stepen, nakon što uradite gramatičku provjeru. (Ali pogledajte odjeljak “Šta je važno”, o jakim i slabim stranama različitih kalkulatora čitljivosti, uključujući i Wordov, u izdanju Copi Editora februar–mart 2003.)

5. “Ne živite u kući pravila; živite u kući smjernica”. I ovaj savjet je dala LaRocque. Na primjer, savjetovala nas je da izbjegavamo napisati više od tri prijedloška izraza u rečenici i, slično tome, da izbjegavamo napisati više od tri broja u rečenici. Ovo nisu preporuke kojih se treba držati radi njih samih. LaRocque je ovim željela reći da rečenice koje u sebi imaju više od tri prijedloška izraza, ili više od tri broja, nije lako pratiti. Ako, međutim, naiđete na neku koja je jasna, važi sljedeći aforizam, koji je takođe ona dala: “Ne mijenjajte ono što se ne mora izmijeniti”.

6. Učite od svojih najsposobnijih kolega. Tema “Moralni princip: kome to treba?” pokrila je mnogobrojne načine rada od kojih će svima biti bolje, ali ova sesija – koju su vodile Melissa McCoy, pomoćnik zamenika šefa deska u Los Angeles Timesu, i Arlene Schneider, koja angažuje urednike za New York Times – iznijela je i neke načine na koje možemo poboljšati svoje znanje. McCoy je iznijela tvrdnju da mi svi znamo ko je u našoj organizaciji najbolji u ispravljanju gramatičkih grešaka, velikim intervencijama na tekstu, pisanju najava, ili bilo čemu drugom što treba uraditi. Zašto ne bismo priznali stručnost ovim ljudima i zamolili ih da svoje umijeće prenesu ostalima, na časovima obuke organizovanim interno?

Osjećati se izvrsno u onome što radimo

7. Uvijek je lijepo dobiti priznanje. Na svojoj sesiji o moralu, McCoy i Schneider su naglasile koliko pojedinim urednicima i uređivačkom desku može značiti kada organizacija – ili bar njen glavni šef – pokaže da cijeni dobar, naporan rad. Zamislite da je neki članak vaše organizacije upravo osvojio nagradu, sugerisale su McCoy i Schneider. Ako ste urednički supervizor, pobrinite se da ostali saznaju za ulogu koju je vaše osoblje odigralo u zasluživanju te nagrade. Ili, ako imate supervizora koji to iz bilo kojih razloga ne čini, pobrinite se da viši nivoi saznaju za vaš doprinos. Jedna od tehnika, koje predlaže Schneider, je da odete do glavnog urednika u vrijeme kada svi slave osvajanje nagrade, rukujete se s njim/njom i kažete: “Hvala vam. Bilo mi je pravo zadovoljstvo raditi na tome”. Anne Conneen/Poynter

8. Što više priznanja, to bolje. I novine u kojima radi McCoy, L.A. Times, i novine u kojima radi Schneider, New York Times, daju interne nagrade urednicima, a neke od njih nose i novčane iznose. Prije nego što je počela raditi za Times, Schneider je radila u malim novinama, u kojima su jedina nagrada koju je mogla uručiti svom osoblju bili kuponi za hranu u restoranu McDonald ili besplatno iznajmljivanje video traka. Međutim, ona ih je redovno uručivala. Ako već imate program nagrađivanja, savjetuje ona, ne dodjeljute nagrade samo onima sa briljntnim sposobnostima. Pobrinite se da i odani tovarni konji iz raznih odjela dobiju svoj dio priznanja.

9. Kada god je to moguće, budite fleksibilni. McCoy i Schneider su napisale mnogo tekstova o koracima koje su preduzimale da bi pokazale uviđavnost prema urednicima u desku kao ljudskim bićima. Ponekad se urednicima u novinama u kojima rade pruža mogućnost da private nove izazove, rade u drukčijoj ulozi i na drugim uređivačkim deskovima. Ponekad se radni raspored promijeni da bi se uskladio sa ličnim potrebama urednika – na primjer, majka koja ima malu djecu, zbog koje se želi vratiti kući što ranije. Ako se zbog ovoga pravila organizacije ne mijenjaju nepošteno i samovoljno, samo dobro može izaći iz humanog odnosa prema urednicima deska.

10. Ugradite odgovornost u svoj sistem. Pošto je posao uređivačkog deska da mijenja rad drugih, često pod pritiskom kratkih rokova, uvijek postoji opasnost da će početi da ga gledaju kao mjesto sa kojeg potiču greške. “Ako dođe do upiranja prstom”, savjetuje McCoy, “pobrinite se da budete upoznati s tim ko šta radi. Ne dozvolite da na urednike deska bude prebačena krivica za stvari koje nisu uradili”. U L.A. Timesu se različiti elektronski primjerci radova čuvaju i podugo nakon štampanja lista, tako da se, ako je potrebno, lako može utvrditi ko je odgovoran za svaku napisanu riječ.

11. Održavajte smisao za humor. Koliko se sjećam, ovo nije preporučio ni jedan od govornika. Međutim, svaki od njih je u načelu ilustrovao humor koji razgaljuje, kroz opise i najtežih situacija kroz koje su prošli.

12. Održavajte smisao za saosjećanje. Samo što bi neki govornici – nećemo im pominjati imena! – završili sa oštrim i bolnim kritikovanjem nekog nekompetentnog pisca, okrenuli bi se na drugu stranu i počeli objašnjavati šta je uopšte predmet njihovog ismijavanja morao misliti kada je napisao nešto tako užasno. Bila sam impresionirana.

Tokom čitave konferencije čula sam mnogo priče o saradničkom radu sa piscima. Ako smo voljni sarađivati samo sa najviše rangiranim piscima – bez obzira koliko stimulativno bilo to iskustvo – ono će poslužiti samo nama lično. Ako saosjećamo sa piscima koji teže ciljevima koji daleko nadvisuju i prevazilaze njihov domet, i ne uspijevaju ih dostići, a mi im pomognemo da uspiju u tome, radimo posao kojim se možemo ponositi.

Ovaj članak je prvi put objavljen u biltenu Copy Editor, izdanje april-maj. 

Tekst je preuzet i preveden sa sajta Poynter Instituta uz dozvolu uredništva sajta.

URL orginalnog teksta: http://www.poynter.org/content/content_view.asp?id=65579