Zdrav balans između komercijalnog i javnog

Zdrav balans između komercijalnog i javnog

BiH je prije samo nekoliko godina bila zadovoljavajuće rangirana u relevantnim međunarodnim izvještajima koji prate slobodu medija. Pad koji se desio posljedica je mnogo faktora tvrdi Dunja Mijatović, direktorica sektora za emitovanje regulatorne agencije za komunikacije  i Predsjednica Evropske platforme regulatornih agencija – EPRA , elaborirajući ih u odgovorima na anketu povodom Svjetskog dana slobode medija.



1. Šta danas predstavlja najveću prijetnju slobodi medija u BiH?

Postoji više faktora koji utiču na sve lošiju situaciju po pitanju slobode medija u bosanskohercegovačkom društvu, i koji u posljednje vrijeme kulminiraju najgorim oblicima napada na slobodu medija, a manifestuju se prijetnjama i napadima na novinare. Stanje medijskih sloboda u našoj zemlji je bilo na veoma zadovoljavajućem nivou unazad nekoliko godina, imajući u vidu podatak da smo prema relevantnim međunarodnim izvještajima koji prate stanje slobode medija u svijetu, kao što su Reporteri bez granica, po slobodi medija bili rangirani na visoko 19. mjesto, dok se trenutno nalazimo na 36. mjestu.

Opšta negativna političko-ekonomska situacija koja se reflektuje na cjelokupno društvo itekako je  doprinijela stvaranju sve lošije situacije po pitanju slobode medija.

Primjetno je da se sve manje poštuje  uloga koje mediji imaju u svakom društvu i ignoriše činjenica da obavljanje javne funkcije podrazumijeva odgovornost prema javnosti i transparentnost u radu koja se ogleda i u omogućavanju pristupa medijima da neometano izvještavaju o njihovom radu i obavljanju javne funkcije koja im je povjerena. Također se osjeti izvjesno nepovjerenje u  pravosudne mehanizame i nepoštivanje institucija koje su nadležne za regulaciju medija i miješanje u njihov rad. Još jedan vid ugrožavanja medijskih sloboda u kojoj sami novinari imaju veliku ulogu je samocenzura, odnosno kretanje linijom manjeg otpora prilkom biranja tema i ličnosti o kojima će se izvještavati, pri čemu veliku ulogu igra  nedostatak mehanizama zaštite, te atmosfera nesigurnosti i stalnih prijetnji.

Dodatni faktor koji utiče na stabilnost medija u ovom trenutku je i globalna ekonomska kriza koja produbljuje razlike između medija u ostvarivanju pozivitnog poslovanja. Mnogi mediji se nalaze u izuzetno teškoj i labilnoj poziciji u pogledu njihovog opstanka na sceni.

2. Ko su ključni akteri ugrožavanja medijskih sloboda?

Ambivalenost društva u mnogim segmentima, prije svega političkom i ekonomskom, koja dolazi kao posljedica tranzicijskog procesa, je jedan od ključnih indikatora promjena u društvu, bilo da su one pozitivne ili negativne. Političari će uvijek i u svakom društvu pokušavati na bilo koje načine da utiču na medije i njihovu orijentaciju. Sve je više političara u našoj zemlji na svim nivoima vlasti, koji se pokušavaju miješati u posao novinara, jer su možda nezadovoljni načinom na koji taj medij, bilo da je riječ o štampanim ili elektronskim medijima, piše ili govori o njemu. Političari ne shvataju da samim obavljanjem svojih dužnosti, kao javne ličnosti prihvataju da budu izložene javnom mišljenju i neposrednom nadzoru javnosti, pa samim tim i potencijalnoj kritici u medijima zbog načina na koji su obavljali ili obavljaju dužnost. Poznato je da novinarstvo nema jednak učinak na obične ljude i ličnosti koje obavljaju javne funkcije. Pluralistička demokratija i sloboda političke debate zahtijevaju da javnost bude informisana o pitanjima od javnog značaja, što podrazumijeva pravo medija na pronošenje kritičkih mišljenja o javnih službenicima, kao i pravo javnosti da ih sazna. U slučajevima nedvosmislenog postojanja interesa javnosti, mediji imaju veliku ulogu u plasiranju informacija. U ovom kontekstu, veliku odgovornost u obavljanju svog posla na profesionalan način snose i sami mediji. Naime, često su vlasnici, te sam menadžment medija ti koji stvaraju okruženje u kojem se novinari ne osjećaju zaštićeno, nisu adekvatno plaćeni za svoj rad i prepušteni su samima sebi. Nerijetko su to i sami novinari koji očitim preferiranjem jedne političke opcije sami krše osnovne postulate profesionalnog, nezavisnog i slobodnog novinarstva i kompromitiraju svoju struku.

3. Kako ojačati slobodu medija u BiH?

Prije svega, potrebno je govoriti o svim problemima u društvu, i samim tim o problemima medijskih sloboda. Da bi shvatili kolika je moć i odgovornost medija moramo se prisjetiti kako je to izgledalo prije 15 godina. Mediji su prošli kroz mnoge faze od naslijeđa komunističkog režima sve do uspostavljene regulacije u skladu sa najboljom evropskom praksom. Danas ponovo egzistiraju, ali umnogome razjedinjeni. Biti novinar prije svega podrazumijeva zanimanje koje osim profesionalne ne bi trebao imati ni političku ni nacionalnu pripadnost. U tom smislu bi bilo potrebno ojačati medijska udruženja, što predstavlja osnov za očuvanje medijske profesije u svakoj zemlji. Novinari bi se morali držati zajedno u bilo kojoj situaciji. Jedinstvena medijska udruženja bi trebala kontinuirano raditi na promociji i primjeni novinarskih kodeksa, profesionalnoj obuci svojih članova, itd. U tom smislu je važna saradnja udruženja bh. novinara i sa relevantnim Fakultetima, kao i  koordinacija sa Mediacentrom i Media Planom koji organizuju škole novinarstva i treninge za novinare. Bitan faktor u kontekstu jačanja slobode medija predstavlja brza i efikasna  uspostava operativnog i profesionalnog Javnog radiotelevizijskog sistema i Korporacije. Pored toga, važna je i uspostava zdravog medijskog balansa između komercijalnog i javnog sektora kroz proces privatizacije opštinskih javnih RTV stanica, što bi u svakom slučaju imalo pozitivan učinak na trenutno diferenciranu medijsku sliku u BiH. Na kraju, ne smijemo zaboraviti aktivnosti na podizanju svijesti o slobodi medija u javnosti i medijskom opismenjavanju građana.

Ovdje  je veoma bitno naglasiti pozitivne stvari koje su se desile u procesu demokratizacije medija u BiH u procesu stvaranja profesionalnog medijskog ambijenta. Potrebno je insistirati na dosljednjoj primjeni međunarodnog prava i evropske prakse, ali prije svega ne smijemo zaboraviti činjenicu da u ovoj oblasti imamo uspostavljen zakonodavni okvir, znači treba insistirati na dosljednoj primjeni legislative koja postoji u BiH, odnosno Zakona o slobodi pristupa informacijama i Zakona o zaštiti od klevete. Osim toga, veoma je bitno održati kontinuitet i nezavisnost regulatornih tijela, kako za elektronske tako i za štampane medije, čiji je jedan od osnovnih ciljeva upravo očuvanje medijskih sloboda u službi javnosti. U tom smislu, potrebno je jačanje uloge ombudsmana za medije, Vijeća za štampu, te očuvanje nezavisnosti Regulatorne agencije za komunikacije kako bi omogućili ovim institucijama da punim kapacitetom i nesmetano obavljaju svoj posao.

Pitanje medijskih sloboda odražava svu kompleksnost našeg društva i neminovno je povezano sa opštom društveno-političkom i ekonomskom situacijom u državi, tako da će se svaki napredak u tom polju odraziti i na jačanje medijskih sloboda i nezavisnog novinarstva.