Razvoj interneta i digitalnih medija doveo je do revolucije u informisanju, ali i do neviđenih granica plagiranja, piše u istraživanju novinarke Tanje Rudež.

foto: Kaitlyn Baker / Unsplash

Praksa prepisivanja od stranih kolega učestala je u hrvatskim medijima, objavila je Tanja Rudež, novinarka Jutarnjeg lista, u svom istraživanju pod naslovom “Poštuju li hrvatski mediji autorska prava stranih novinara“.

Autorica navodi i da je razvoj interneta i digitalnih medija u posljednje dvije decenije doveo do revolucije u informisanju, ali i do, kako je istakla, neviđenih granica plagiranja.

U studiji je navedeno i da su hrvatski mainstream mediji preuzimali fotografije od stranih medija. To se dešavalo prije 20 godina, a nakon toga su, kako je navela, poznate fotografske agencije, poput Getty Images, angažovale svoje ljude u Hrvatskoj koji su doslovno svaki dan češljali hrvatske novine i pratili portale.

Na adrese hrvatskih medijskih kuća tada su počeli stizati računi za “ukradene” fotografije, pa i prijetnje tužbama. Tu je, kako je navela Rudež, došlo do preokreta, a hrvatski mediji su počeli voditi veliku brigu o autorskim pravima na fotografije koje se objavljuju. No, dodaje Rudež, to nije zaživjelo kod prenošenja tekstova stranih autora.

“Ukradenoj fotografiji puno je lakše ući u trag nego tekstu jer se tekst može prevesti na drugi jezik, pa na prvu može djelovati drugačije, a također je moguće prenijeti samo dio teksta. Zato je autorima znatno teže ući u trag”, objasnila je dr. Dunja Majstorović Jedovnicki, docentica na Fakultetu političkih znanosti u Zagrebu, u istraživanju.

Rudež je za potrebe istraživanja provela i anketu među hrvatskim medijima te provjerila kakva im je praksa kod prenošenja stranih vijesti. Zaključila je kako su uredništva velikim dijelom svjesna da se članci stranih autora ne mogu direktno preuzimati bez navođenja izvora ili navođenja autorovog imena. Ipak, kako je dodala, praksa prenošenja tekstova iz stranih medija razlikuje se od redakcije do redakcije.

“S aspekta novinarske etike, plagijat je neetičan, a većina kodeksa sadrži odredbe o plagiranju. Tako i Kodeks časti hrvatskih novinara u članku 11 kaže da je plagijat 'nespojiv s novinarskom etikom' te da novinar mora poštovati 'autorstvo drugih novinara i ostalih sudionika u javnom informiranju', kao i da 'u svojim prilozima navodi izvore kojima se koristio'. Dakle, vrlo je jasno da je prenošenje tuđih riječi bez navođenja izvora tj. autora plagiranje i da je ta praksa neetična”, ukazala je Majstorović Jedovnicki.

U kontekstu prenošenja članaka stranih autora i medija, prema riječima Majstorović Jedovnicki, etično bi bilo priznati da je tekst prenesen/preveden s drugog portala, te navesti kojeg, ali i ime autora, ako je poznato, te se nikako ne potpisivati kao autor jer bi to moglo dovesti u zabludu čitatelje. 

AI kao potencijalan etički izazov

Rudež spominje i umjetnu inteligenciju koja je, kako je navedeno, potencijalan etički izazov. Ponekad je tekstove koje je “napisao” ChatGPT lako prepoznati, zaključuje Rudež, a ponekad je korištenje toga alata dobro inkorporirano u članak, pa se to i ne primjećuje.

Rudež navodi i da se postavlja pitanje treba li u novinarskom članku naznačiti da je u potpunosti generisan s pomoću ChatGPT-a ili je korišten samo kao pomoć.

U svome radu je podsjetila i na najpoznatiji slučaj plagiranja, odnosno priču koja govori o Jaysonu Blairu, bivšem novinaru The New York Timesa, jednog od najuglednijih svjetskih medija. Opisala ga je izuzetno talentovanim. Blair, objašnjava Rudež, osim što je prevario urednike i nikad nije završio studij, plagirao je priču novinarke teksaških novina koja ga je i razotkrila nakon čega je njegova strelovita karijera završena.

Macarena Hernandez, novinarka teksaških novina San Antonio Express-News i njegova bivša kolegica koja je s njim bila na praksi u The New York Timesu, primijetila je nevjerovatnu sličnost između svoje priče o Juaniti Anguiano, ženi iz Teksasa čiji je sin vojnik nestao u Iraku i Blairovog teksta. Kad se većina detalja iz njenog teksta pojavila pod Blairovim imenom, obavijestila je urednike. Kontaktiran je The New York Times, pokrenuta je istraga, a Blair je dao otkaz i prijavio se u kliniku za mentalno zdravlje.

Projekt, koji se odnosi na promociju i zaštitu novinarskih autorskih prava, poticanje novinarske kreativnosti i vrednovanja novinarskog autorskog rada i unapređivanje društvenog i materijalnog položaja novinara, finansiralo je Društvo za zaštitu novinarskih autorskih prava (DZNAP). Finansira se iz Fonda za poticanje novinarskog autorskog stvaralaštva DZNAP-a.

Cijelo istraživanje je dostupno ovdje.

Izvor: DZNAP

___