Rastuća zloupotreba slobode izražavanja i eskalacija nasilja nad novinarima ostaju bez adekvatnog odgovora institucija

foto: Slavko Ćuruvija fondacija / Ilustracija

Izvještaj Fondacije „Slavko Ćuruvija“ o zaštiti slobode izražavanja u pravosudnom sistemu Srbije bilježi kontinuirani porast zloupotrebe slobode izražavanja, nepoštovanje obaveze novinarske pažnje i sve učestaliji govor mržnje u provladinim medijima. Istovremeno, razmjere nasilja nad novinarima dostigle su zabrinjavajući nivo, naročito tokom proteklih godinu i po dana i u kontekstu protesta.

U dijelu u kojem je analizirana krivičnopravna zaštita novinara, izvještaj pokazuje da su pojedine redakcije učestalo meta nasilja, prijetnji, zastrašivanja i ometanja u radu, ali da se krivične prijave podnesene zbog toga ne razmatraju sa posebnim oprezom. Naprotiv, često se dešava da njihove prijave budu olako i rutinski odbačene.

Krivična djela počinjena na štetu novinara nerijetko se tretiraju bez uzimanja u obzir slobode izražavanja i povezanosti između učinjenog djela i novinarskog posla. Praksa na ovaj način odstupa i od smjernica za tužioce koje su izradili UNESCO i Međunarodno udruženje tužilaca, navedeno je u izvještaju. Te smjernice, između ostalog, predviđaju sprovođenje kontekstualne analize povezanosti između navodnog krivičnog djela i medijskih aktivnosti oštećenog, kako prošlih tako i sadašnjih. Uzimanje u obzir medijskog okruženja prilikom donošenja odluke u postupcima koji se tiču krivičnih djela na štetu novinara, može dovesti do poboljšanja medijskog okruženja i stepena bezbjednosti novinara – kroz efikasniji odgovor institucija na slučajeve nasilja i prijetnji kojima su izloženi novinari.

Posmatrajući krivičnopravnu zaštitu novinara tokom posljednje dvije godine, ne može se zaključiti da su nadležne institucije poslale jasnu poruku da je nasilje nad novinarima neprihvatljivo i da će biti primjereno sankcionisano. Izostanak adekvatnog odgovora institucija na nasilje nad novinarima podsticajno djeluje na potencijalne napadače i vodi ka daljem urušavanju medijskih sloboda, navedeno je u izvještaju.

Analizirani medijski sporovi vođeni na osnovu Zakona o javnom informisanju i medijima pokazuju da su u porastu senzacionalizam, povrede časti i ugleda, kršenje presumpcije nevinosti, kao i prava na privatnost.

Analiza pravnosnažno okončanih postupaka pokazuje značajne razlike u uspjehu tužilaca u zavisnosti od medija protiv kog su postupci vođeni, tj. mogu se uočiti razlike kod medija za koje Savjet za štampu utvrđuje da najčešće krše Kodeks novinara i novinarki i onih koji imaju najmanje odstupanja od tog dokumenta. U analiziranim postupcima protiv listova Informer, Kurir, Alo, Novosti, Srpski telegraf i Republika, tužbeni zahtjev usvojen je u cjelosti ili djelimično u 93,7 posto analiziranih pravnosnažno okončanih predmeta. Nasuprot tome, u predmetima protiv medija Danas, Nova i KRIK, zabilježen je značajno niži procenat uspjeha tužilaca.

Analizirana je i visina traženih naknada štete, jer previsoki zahtjevi mogu ukazivati na SLAPP tužbe. Uočeno je da su visoki odštetni zahtjevi (preko milion dinara, odnosno 8.500 eura) češći protiv medija koji rijetko krše Kodeks i koji kritički izvještavaju o vlasti.

Jedan od uočenih problema jeste uporno ponavljanje istih povreda od strane istih medija na štetu istih tužilaca, najčešće opozicionih političara. Analizirani sudski predmeti jasno ukazuju na to da su pojedini opozicioni političari godinama izloženi kontinuiranim negativnim kampanjama u provladinim medijima. O istoj ličnosti objavljuju se tekstovi identičnog ili sličnog sadržaja, bez provjere istinitosti navoda. Ovaj problem dodatno produbljuju niske dosuđene naknade štete, koje očigledno nisu prilagođene učestalosti i težini povreda, kako bi imale odvraćajući efekt.

Sudska zaštita nije dovoljna, niti dovoljno efikasna, da bi se suzbile povrede prava koja se štite u medijskim sporovima i poboljšao način izvještavanja medija.

Srbija i dalje nema efikasan odgovor na problem SLAPP tužbi, uprkos direktnim upozorenjima Evropske komisije i rastu broja slučajeva koji ozbiljno ugrožavaju rad istraživačkih medija, novinara i organizacija civilnog društva. Iako postoje brojni međunarodni standardi, a edukacije za nosioce pravosudnih funkcija se mjestimično sprovode, bez stvarne političke i institucionalne volje, zaštita slobode izražavanja od zloupotrebe sudskih postupaka ostaje ograničena i nedovoljno djelotvorna, zaključeno je u izvještaju.

Kompletan Izvještaj o zaštiti slobode izražavanja u pravosudnom sistemu Srbije dostupan je na ovom linku.

Izvor: Slavko Ćuruvija fondacija

___