Izvještavanje na Webu, komentar, glas i ton

Izvještavanje na Webu, komentar, glas i ton

U Sjedinjenim Državama, Prvi amandman Ustava štiti iznošenje vijesti i mišljenja još od 1791. godine. Tokom ovih nešto više od 200 godina, novinarstvo je doživljavalo nevjerovatnu i neprestanu evoluciju u tehnologiji, obliku i ekonomiji – uz stalni blagoslov zaštite Prvog amandmana. Sada, u osvit Internet ere, koja nudi sve veće mogućnosti podjednako za one koji daju informacije, kao i za njihove konzumente, od ključne je važnosti da vjerodostojni novinari i njihove kuće ispune obaveze koje podrazumijeva Prvi amandman. Na prvom mjestu, novinarstvo predstavlja iznošenje tačnih informacija i provokativnih komentara koji služenje čitaocima i zajedničkom dobru stavljaju iznad bilo kakvih posebnih interesa i ekonomskih, političkih i filozofskih motiva. Šta bi to još zasluživalo takvu zaštitu Prvog amandmana? Hrabra nezavisnost novinarima i njihovim medijskim kućama daje vjerodostojnost u svakom dobu; ta vjerodostojnost će novinarstvu vjerovatno dati trajnu vrijednost u društvu, kao i na tržištu.

S pojavom novih formi iznošenja priča, dolaskom novih tehnologija na redakcijske stolove i uz efikasnost koja će promijeniti dinamiku između onih koji daju informacije i njihovih konzumenata, granica između vijesti i mišljenja se lako može zamutiti – ugrožavajući vjerodostojnost praktičara i njihovih medijskih kuća. Naročito dok istražuju i proširuju svoje usluge na Webu, vjerodostojni novinari i njihove kuće moraju zadržati pojačanu osjetljivost na različite vitalne forme svog zanata i artikulisati razlike u stvarnoj praksi. Pitanja koja se tiču vijesti, komentara, glasa i tona, koja su oduvijek bila od velikog značaja u redakcijama, najbolje se mogu razriješiti i postaviti kroz novinarske imperative koji su prošli test vremena, a to su tačnost, pravičnost i nezavisnost.

Principi i vrijednosti

• Novinari treba da poštuju princip nezavisnosti. Treba da izbjegavaju sukobe interesa i pojavu sukoba koji bi mogli ugroziti njihovu sposobnost da izvještavaju, kao i vjerodostojnost njihovih izvještaja i komentara. Ne treba da primaju poklone ili usluge od ljudi i subjekata o kojima pišu ili na koje bi mogli uticati.

• Ako se postavi problem ili pitanje nezavisnosti, do njihovog razrješenja bi se moglo doći strategijom transparentnosti ili otkrivanja.

• Novinari i medijske kuće treba da shvate nužnost definisanja i jasnog označavanja vijesti i mišljenja. U otvorenom okruženju kao što je Web, dosljednost u prezentaciji može pomoći čitaocu da jasno vidi gdje se povlače granice između vijesti i mišljenja.

• Kada god novinari ili medijske kuće zamute ili pomiješaju ove uloge, treba da prepoznaju opasnost i izvažu posljedice.

• Varijacije u tonu i prezentaciji kod pripreme priča su prikladne da bi se doprlo do nove publike, ali te varijacije treba da budu u skladu sa čvrstim uređivačkim principima profesije. Jasno stavite do znanja šta zastupate i pridržavajte se toga.

• Ovi principi se odnose na sve sadržaje i sve platforme.

Protokoli

Čak i sa čvrstim principima, novinari i medijske kuće će se uvijek suočavati sa teškim odlukama. Ali, principi mogu dovesti do određenih smjernica – ne pravila – koje mogu pomoći u odlučivanju. Otvorena pitanja vode do argumentovane diskusije i dobrih odluka. Evo nekih pitanja koja mogu pomoći prilikom odlučivanja o komentaru, izvještavanju, glasu i tonu.

• Koja je primarna uloga određenog novinara?

• Koja je uloga tog novinara u sadašnjem kontekstu?

• Je li inovacija u tonu i glasu prikladna za određeni sadržaj?

• Predstavlja li sadržaj obično novinarsko izvještavanje, argumentovanu analizu ili mišljenje?

• Da li taj sadržaj zamućuje ili miješa primarnu ulogu novinara i komentatora? Ako je odgovor da, kako treba označiti taj sadržaj?

• Odudara li ton tog sadržaja od tona matičnog sitea?

• Treba li taj sadržaj da prođe kroz isti uređivački proces kao slični sadržaji na matičnom siteu? Zašto? Zašto ne?

• Ima li nečega u toj ulozi što bi moglo dovesti do sukoba interesa ili ugroziti sposobnost novinara da ubuduće objektivno izvještava o priči?

• Ima li nečega u toj ulozi što bi moglo naštetiti principima i dovesti u sumnju  tačnost ili nezavisnost budućeg rada izvještača na ovu temu?

• Jesu li svi odgovarajući subjekti učestvovali u ovoj odluci?

Česta pitanja

Na šta mislite kada kažete da principi treba da se primjenjuju na svim platformama?
Mi smatramo da ovi etički principi treba da se primjenjuju na svako informativno poslovanje koje se zasniva na novinarstvu: međunarodna kablovska novinarska mreža, Web site lokalnog lista, nezavisni blogeri, itd. Ključno je da budete jasni po pitanju onoga što predstavljate - i šta radite.

Na šta mislite kada kažete da principi treba da se primjenjuju na sve sadržaje?
Mi smatramo da ovi etički principi treba da se primjenjuju na sve sadržaje, bili oni tekstualni, fotografski, audio, video, itd, nalazili se na webu, na blogu, u štampi, u elektronskim medijima, ili isporučeni putem emaila, podcastova, itd.

Ima li mišljenje “objektivnog” izvještača ikada vrijednost?
Apsolutno. Ali, da li to mišljenje treba iznijeti, te kako ga iznijeti, to je pitanje koje treba da razmotrite sa vašim urednikom. U slučajevima gdje “objektivni” izvještači smatraju da je iznošenje mišljenja na bilo kom forumu nužno, treba da o tom pitanju porazgovaraju sa svojim urednicima. Budite oprezni i budite transparentni.

Koji su rizici kada izvještač iznese mišljenje?
Za početak, to može ugroziti vašu sposobnost da nastavite da tačno i pravično izvještavate o priči. Ako se pristrasno izrazite o određenoj temi, vaši izvori informacija mogu promijeniti način na koji reaguju na vaša pitanja, a vaši čitaoci mogu posumnjati u tačnost budućih priča. Vaše ispoljavanje pristrasnosti neće biti brzo zaboravljeno.

Koji su rizici “neredigovanog novinarstva” – živih Web diskusija, TV nastupa, radijskih javljanja, itd?
Zbog svoje prirode, ovi drugi forumi su klizav teren za “objektivne” novinare. Vjerovatno će sagovornik, čitalac, itd, izvršiti pritisak na vas, jer želi da sazna vaše mišljenje. Pazite se: Iznošenjem mišljenja o temi koju pokrivate – inače objektivno – rizikuje da kompromitujete svoje izvještavanje i odnos sa svojim izvorima. Da, novinari imaju mišljenje o pričama koje pokrivaju, ali dobre novinare definiše sposobnost da ne dozvole da ih mišljenje omete u pokrivanju priče. Oni se rukovode principom nezavisnosti.

Treba li novinarima dozvoliti da vode lične blogove?
Da, ali novinari koji rade za medijske kuće treba da priznaju tu ulogu. Takođe treba da priznaju odgovornost koju imaju prema kući i da planove za blog prouče sa urednikom kako bi razgovarali o potencijalnim sukobima. Najbolje je poći od pretpostavke da ne treba biti iznenađenja za vašeg urednika ili vašu kuću – ili vaše čitaoce.

Da li je ikada primjereno da izvještač piše anonimno na nečijem drugom blogu ili siteu? Da li je primjereno da izvještač vodi blog pod lažnim imenom?
Ne. Profesionalni novinari ne treba da pišu ili komentarišu na drugim blogovima anonimno ili da vode anonimni blog. Od izvještača se očekuje da budu odgovorni za svoj rad, a anonimno komentarisanje ili vođenje bloga kompromituje taj suštinski princip. Ako izvještač smatra da je potrebna određena anonimnost ili slična taktika – moguće kao dio novinarskog zadatka ili prilikom ocjene restorana – treba da pažljivo koristi tu strategiju, i to u dogovoru sa urednikom. A ako odlučite da je to primjereno, razmislite o planu transparentnosti i o tome kako da to kasnije obznanite. Ovo pravilo se odnosi na sve “novinare”: blogere, urednike, fotoreportere, itd.

Treba li da napravimo razliku između blogova u kojima se iznose mišljenja i blogova koji objavljuju vijesti?
Zapamtite da je “blog” samo medij. Ono što je važno je šta sa njim radite. Medijske kuće treba da naprave jasnu razliku između blogova u kojima se iznose mišljenja i blogova u kojima se objavljuju vijesti. Iako imaju isti format, razlog za jasno označavanje je novinarski sadržaj, a ne format. Medijske kuće treba da izrade jasne standarde i način označavanja svih svojih vijesti i mišljenja, bila ona na štampanoj stranici ili na blogu.

Mogu li se novinari/blogeri koji iznose mišljenja baviti i običnim novinarskim izvještavanjem?
Ponekad može biti nemoguće izbjeći da se komentatori bave pravim izvještavanjem, naprimjer u slučaju kolumniste ili autora uvodnika koji naiđe na mjesto događaja udarne vijesti. Ali, čuvajte se situacija gdje se izvještava o temi o kojoj je komentator već davao svoje mišljenje. Ta mišljenja bi izvještačevu nezavisnost mogla kompromitovati – istinski ili samo kao dojam. I ovdje su transparentnost i otkrivanje moguće efikasne strategije u ključnom momentu.

Može li se izvještač koji iznosi svoje mišljenje vratiti pravom, objektivnom izvještavanju?
Novinar koji iznosi svoje mišljenje trebao bi da se može vratiti pravom praćenju vijesti, mada je poželjno da izvještač ne prati iste teme o kojima je ranije iznosio svoje mišljenje.

Kako možete postići lični ton Weba, dok istovremeno zadržavate distancu tradicionalnog izvještača?
Mnogi popularni blogovi koje pišu novinari sadrže mnogo više detalja o izvještačevom ličnom životu nego njihov rad u drugim medijima. Ova “personalizacija” je u redu, dok god detalji iz njihovog ličnog života ne kompromituju njihovu nezavisnost (naprimjer, politički izvještač koji objašnjava za koga je glasao).

Zašto izvještač ne treba da iskaže jači glas online nego u novini?
Ovo je pitanje sa kojim će se morati pozabaviti svaka medijska kuća. Nema puno sumnje da široku Web publiku privlači sadržaj sa većom ”zvučnošću” nego što to dozvoljava tradicionalno novinarstvo, ali odluka o tome da li i kako eksperimentisati je pitanje za svak pojedinačni medij. Problem sa zvučnošću je da se ona često koristi da se prikrije neznanje. Pored toga, teško je definisati granicu između ”snažnog glasa” i ”mišljenja”. A i snaga novinara ne mora počivati u ”zvučnosti”, već u stručnosti. Web omogućava veću dubinu i interaktivnost, tako da pametna medijska kuća možda poželi istražiti strategiju ”dubine” prije pribjegavanja ”zvučnosti”.

Da li je u redu koristiti različit ton za različite segmente iste medijske kuće?
Novinarske vrijednosti medijske kuće treba da se ispoljavaju u svim njenim segmentima. Naravno, zahtijevati od svih segmenata da koriste isti ton uništava svrhu segmenata. Jedno upozorenje: Dobro razmislite prije nego što izvještaču koji šalje vijesti za jedan segment dozvolite da daje mišljenje za vaš drugi segment. To je odluka za vašeg urednika. Kada god niste sigurni, jasno kažite čitaocima šta radite i zašto to radite.

-----------------------------------------------------------------------------------------------
Prevod sa engleskog: Kanita Halilović
-----------------------------------------------------------------------------------------------
U avgustu 2006. godine, Poynter (
www.poynter.org)  je okupio tim online novinara iz cijele zemlje na razgovor o pitanjima koja se tiču njihovog rada. Oni su pripremili ove smjernice o etičkom novinarstvu na Webu. Pročitajte više o konferenciji u tekstu Bob Steelea, “Gotovo je sa zbrkom: Priručnik o online etici."

Ovaj tekst dio je dokumenta „Etika online novinarstva: Smjernice sa konferencije” objavljenog 11. februara 2007. na web stranici Poynter.org.

Ovaj odjeljak su sastavili: Tom Heslin, Jim Brady, Jeremy Gilbert, Kurt Muller, Elaine Zinngrabe i Bob Steele.

Tekst je preuzet i objavljen na MC Online uz odobrenje web portala “Poynter.org”. Svako dalje korištenje i distribucija ovog teksta podliježe uvjetima korištenja “Poynter.org” web portala.

Prevod i objavljivanje ovog teksta na MC Online omogućeni su zahvaljujući projektu Veza za zajednički angažman (VEZZA) koji podržava Švicarski ured za razvoj i saradnju (SDC). Više informacija o projektu VEZZA možete dobiti ovdje.