Glavni direktor RSF-a govori za Mediacentar o urušavanju povjerenja u medije, napadima na novinare i zabrinutosti za medijski ekosistem.

foto: RSF

Thibaut Bruttin, glavni direktor organizacije „Reporteri bez granica“ (RSF), pozvao je na panelu „Mediji i informiranje – ključno pitanje povjerenje“, održanom u okviru programa Evropski dijalozi u Sarajevu, na „borbu za činjenice“. Takva poruka izuzetno je važna u današnjem medijskom okruženju, pa je Bruttin u intervjuu za Mediacentar objasnio šta obuhvata ta borba te govorio o fenomenu „monopola diskursa“, odnosu medija i javnosti, napadima na novinare…

Objašnjava kako se „borba za činjenice“ odnosi na potrebu da se stane u odbranu pravog novinarstva.

„Medijski radnici, donositelji politika i građani širom svijeta moraju shvatiti da su činjenice osnova kvalitetnog javnog dijaloga, a to zahtijeva cijenjenje, podržavanje i davanje prednosti novinarstvu. 'Reporteri bez granica' koriste izvještavanje, zagovaranje i projekte kako bi se 'borili za činjenice'“, objasnio je Bruttin.

Na pitanje kako novinari mogu osigurati da se činjenice predstavljaju na profesionalan način, bez utjecaja vanjskih pritisaka, vlasnika ili ideologije, odgovara da „etika novinarstva zahtjeva iskreno, neovisno i pluralističko izvještavanje“.

„Naravno, neutralnost ostaje ideal kojem treba težiti, a novinari bi trebali biti što transparentniji u vezi sa svojim praksama i otkriti vlastite pristranosti. Također, treba im osigurati uvjete za sigurno i slobodno izvještavanje, bez političkog, ekonomskog, društvenog i pravnog pritiska“.

Kad je riječ o monopolu diskursa, situaciji u kojoj određeni akteri pokušavaju dominirati informacijama koje stižu do javnosti, postavlja se pitanje je li takva prijetnja nešto novo u ljudskoj historiji. Bruttin odgovara kako „uspon društvenih mreža, privatnih poruka i internet pretraživača narušava de facto monopol koji su tradicionalni mediji imali nad javnim diskursom“. U teoriji, nastavlja, to bi moglo značiti širu dostupnost informacija, ali u praksi, dok su mediji regulirani javnim politikama i profesionalnom etikom, javni prostor za raspravu preuzeli su tehnološki akteri koji odbijaju bilo kakve demokratske mehanizme nadzora u dizajnu i upravljanju svojim proizvodima – i ne podržavaju novinarstvo.

Značaj povjerenja u medije i informiranje

Panel na kojem je govorio Bruttin bio je posvećen medijima i informiranju, odnosno povjerenju u medije i sadržaje koje donose, pa se možda i suvišnim čini pitanje – zašto je neophodno imati povjerenje u medije i informiranje, jer bi se tako nešto trebalo podrazumijevati. Podsjeća na to i sagovornik Mediacentra, ukazujući na jednu od definicija novinarstva po kojoj je ono odnos između javnosti i informacija. U tom kontekstu, potrebni su mediji kao posrednici, a povjerenje je nužno da bi taj odnos funkcionirao. Smatra, isto tako, da novinari, a pogotovo mediji, moraju bolje slušati i razumjeti javnost i ono što od njih očekuje.

„Mediji i novinari preuzeli su kontrolu nad dijalogom o novinarstvu i moguće je da su zapeli u pristupu 'odozgo prema dolje'. Često čujem medijske rukovoditelje kako govore da trebamo bolje objasniti što radimo jer nas javnost ne razumije. No jesu li medijski profesionalci počeli slušati što javnost traži? Istraživanja jasno pokazuju očekivanja: relevantnije vijesti, sporiji ritam objavljivanja, manje mišljenja... Javnost i mediji moraju napraviti korak jedno prema drugome“, smatra Bruttin.

Stiče se dojam da mediji danas najviše koriste publici za zabavu, a sve manje za informiranje i najmanje za edukaciju. Na konstataciju kako je neophodno promijeniti taj raspored, pa da informiranje i edukacija budu ispred zabave, napominje kako je bolje to preformulirati tako da se informacije i zabava ne trebaju suprotstavljati, jer ima mjesta za oboje.

„Ipak, društva moraju očuvati prostor za novinarstvo koje služi javnom interesu, a koje je prečesto marginalizirano u medijima. To je donekle paradoks: medije su kroz historiju gradili novinari, a proizvodnja i konzumacija novinskog sadržaja u tim istim medijima danas su u padu“, upozorava Bruttin.

Pronaći odgovor kako zaštititi novinare

Mnoge medijske organizacije se danas suočavaju s napadima, ne samo od uobičajenih krivaca – političara, nego i od drugih pripadnika zajednice, odnosno određenih organizacija. U tom smislu, važno je pronaći odgovor kako zaštititi novinare, posebno u vremenima kada su suočeni sa verbalnim prijetnjama, ali i fizičkim nasiljem.

„Organizacije koje ne adresiraju sistemske probleme griješe, po mom mišljenju. Moramo spašavati novinare i novinarstvo istovremeno. Što vrijedi spašavanje novinara ako su pravila javnog diskursa protiv njih? Hitno je potrebno suočiti se s temeljnim uzrocima današnjih problema u novinarstvu (pad povjerenja, ekonomska nestabilnost, marginalizacija na internetu...) i ne zadovoljavati se samo 'krpanjem' posljedica“, kaže Bruttin.

Uz sve moguće probleme s kojima se suočavaju, novinarima je posebno opasna konkurencija koja dolazi sa društvenih mreža – u smislu širenja teorija zavjere, dezinformacija, misinformacija i malinformacija. Zbog toga su novinari stalno u borbi s iskrivljavanjem stvarnosti koje je postalo svakodnevna praksa u mnogim društvima. Bruttin smatra, u tom smislu, da „novinari moraju nastaviti raditi svoj posao, što znači pružati činjenice iskreno, nezavisno i na pluralistički način, a njihov sadržaj trebao bi biti istaknut na društvenim mrežama i drugim tehnološkim platformama“. No, dodaje, oni žele učiniti i više: razotkrivati propagandu i provjeravati činjenice.

Na ruku novinarima i novinarstvu ne ide ni snažan angažman tehnoloških korporacija, bilo da je riječ o vlasnicima platformi kao što su Facebook, Instagram, Google, X, TikTok… koje nastoje preuzeti dominantnu ulogu u oblikovanju informacija. Bruttin je svjestan da je „novinarstvo postalo marginalizirano kada je riječ o vidljivosti, a ekonomski je oslabljeno“. Zbog toga smatra da je „demokratsko preuzimanje kontrole nad tehnološkim platformama jedini način da se ponovno uspostavi zdrav ekosistem za novinarstvo“.

U međuvremenu, dogodio se fenomen Donald Trump. Dok je u prvom mandatu, napadajući novinare, koristi opasne fraze fake news media i enemies of the people, u drugom je mandatu otišao korak dalje i krenuo na medijske kuće tužbama za klevetu. Postao je i uzor mnogima u svijetu koji ga doslovno kopiraju.

„Sjedinjene Američke Države u posljednjih su nekoliko godina pale na listi Svjetskog indeksa slobode medija RSF-a i sada su klasificirane kao 'problematične' u pogledu slobode medija. Donald Trump provodi sveobuhvatni napad na medije u SAD-u, ali njegova administracija ide i dalje: pruža 'priručnik' političkim vođama diljem svijeta koji bi mogli poželjeti koristiti Trumpove taktike protiv medija, te potiče globalni uspon pokreta za slobodu govora koji je neprijateljski nastrojen prema slobodnim medijima. To predstavlja ozbiljnu prijetnju slobodi medija na globalnom nivou“, smatra Bruttin.

Zabrinut za medijski ekosistem

Onih koji kopiraju Trumpa u odnosu prema novinarima ima i na Balkanu, što dodatno ugrožava slobodu medija koja, ionako, nije na zavidnom nivou. Sve češći su i napadi na novinare na dužnosti, pogotovo tokom protesta u Srbiji. „Reporteri bez granica“, odnosno njihov glavni direktor, vide i dodatne, vrlo ozbiljne prijetnje novinarima, novinarstvu i medijima na Balkanu.

„Glavni problemi na Balkanu su prijetnje novinarima od strane kriminalaca povezanih s mafijom, korumpiranih javnih dužnosnika i neprijateljski nastrojenih političkih lidera; slabljenje ekonomije medija koje omogućava neprijateljska preuzimanja medija od strane oligarha i ograničava razvoj istraživačkog novinarstva; te snažna prisutnost strane propagande, čak i unutar tradicionalnih medija“, ističe Bruttin.

Dodaje i kako je RSF zabrinut za medijski ekosistem – ekonomsku održivost, tehnološku vidljivost i javno povjerenje u novinarstvo, te napominje kako mu je cilj „sistemska promjena putem samoregulacije i političkih okvira koji će ponovno dati konkurentsku prednost novinarstvu“. U tom kontekstu, zaključno ukazuje da je „Journalism Trust Initiative“, evropski standard sličan ISO-u za transparentnost u medijima i najbolje prakse u redakcijama, jedan od pokušaja u koji bi se mediji na Balkanu trebali uključiti.

___