Nakon gašenja RTV Maglaj glavna nepoznanica ostaje pitanje bogate arhive, koja je dijelom pohranjena u sefu te medijske kuće

foto: Arnes Grbešić

Radiotelevizija (RTV) Maglaj u stečaju više nema ni ljude ni frekvenciju, dok je trenutno nepoznato što će biti s arhivom, koja sadrži hiljade sati audio i vizuelnih zapisa, snimljenih u duže od pola stoljeća.

Stečaj je, zbog dugova, otvoren 22. aprila ove godine, punih 55 godina poslije osnivanja Radio Maglaja, čija je nasljednica RTV Maglaj.

Stečajni upravnik Goran Bojanović je otpustio petero zaposlenih, koliko ih je još radilo u iznajmljenim prostorijama u Domu kulture „Edhem Mulabdić“, dok je dozvolu za emitovanje programa, ubrzo poslije njegovog prekida, 13. maja ove godine, oduzela Regulatorna agencija za komunikacije Bosne i Hercegovine.

Neizvjesna je sudbina najvrjednijeg preostalog dijela u vlasništvu ove medijske kuće – sačuvanih radijskih i televizijskih bilješki o događajima i ljudima u Maglaju i okolini, počev od maja 1971. godine, kada je osnovan Radio Maglaj. Emitovanje TV programa pokrenuto je tokom ratne 1992. godine.

„Dio radijske arhive s materijalima, čije snimanje je počelo prije puno godina, nalazi se na magnetofonskim trakama. TV arhiva od juna 1992. godine do ove godine dijelom je na video kasetama, dok je njen najveći dio digitaliziran“, kaže bivša montažerka Nadja Mehinagić.

Audio i video arhiva nemjerljivo je dragocjenija od zastarjele opreme za produkciju i emitovanje.

„Mislim da u BiH, poslije BHRT-a, mi imamo najveću kolekciju gramofonskih ploča“, ističe Mehinagić.

Tokom privatizacije firmu otkupili radnici

Otvaranje stečajnog postupka RTV Maglaj je dočekala kao privatni medij koji ima 11 vlasnika, jer su nekadašnje javno preduzeće u općinskom vlasništvu, u poslijeratnom procesu privatizacije, tokom 2000. godine, za 80.000 konvertibilnih maraka otkupili radnici.

„Našu bivšu kuću, koju je, kao RTV Maglaj, osnovala Općina 1996. godine, mi smo privatizirali da bi sačuvali ovaj medij i njegovu bogatu arhivu, a ne da bi se obogatili. Na taj način mi smo postali i vlasnici radijske i televizijske arhive, koja se trenutno nalazi u prostorijama, koje smo koristili prije stečaja“, navodi Mehinagić.

U stvaranju dijela pohranjenih radijskih sadržaja učestvovao je i Nusret Ustalić, koji se, kao ton-majstor, u Radio Maglaju zaposlio u novembru 1976. godine. Kaže da je u to vrijeme primljena prva postava profesionalnih novinara i tehničara, koji su počeli da rade sa ručno rađenom opremom, koju su vremenom zamijenile poluprofesionalna i profesionalna oprema.

„Poslije osnivanja Radio Maglaj je bio vjerni pratilac svih događaja u gradu tako da su zabilježene mnoge životne, radničke, političke, sportske priče. Radio je imao veliku podršku naroda i bio je dio tog naroda. Prosto je nevjerovatno koliko se radio zbližio s narodom“, prisjeća se Ustalić.

Radio Maglaj, prema njegovim riječima, bio je svjedok velikih infrastrukturnih radova, koji nisu imali samo lokalni značaj.

„Ostala je, na primjer, bogata arhiva o izgradnji drugog kolosijeka pruge Šamac – Sarajevo. I lično sam išao s novinarom u omladinska naselja, gdje smo pravili snimke akcijaša i njihovih priredbi. Jedno naselje je bilo u Žepču, a drugo u Zavidovićima. RTV Maglaj je pokrivao to područje“, prisjeća se Ustalić.

Ima načina da se arhiva sačuva

Sudbina kuće, u kojoj je proveo oko 35 godina, pola stoljeća kasnije, rastužila je bivšeg šefa tehnike, a kasnije i muzičkog urednika u RTV Maglaj.

„Ima načina da se to sačuva, odnosno digitalizuje. Radi se o itekako vrijednim snimcima. Prije svoje prave karijere, osamdeset i neke godine Lepa Brena je pjevala na Studentskom ljetu u Maglaju i ima zabilježeno kada spiker najavljuje da dolazi Fahreta Jahić iz Brčkog, a poslije nje i Severina 1989. ili 1990. godine“, dodaje Ustalić.

Studentsko ljeto je muzički festival koji je u Maglaju prvi put održan 1964. godine. Kasnije je u bivšoj Jugoslaviji postao najvažnija pozornica za mlade i neafirmisane pjevače narodne i zabavne muzike. Prošle godine na festivalu je učestvovalo trideset mladih izvođača iz deset država.

„Mislim da ima arhiva Studentskog ljeta od 1975. godine, pa do pred sam rat“, naglašava Ustalić vrijednost dijela snimljene lokalne historije.

„Uprkos oskudnoj opremi mi smo radili prenose fudbalskih utakmica značajnih za naš grad. Dosta smo improvizovali, ali smo prenosili utakmice našeg FK Natron, kad je gostovao u Zvorniku ili iz Teslića“, veli on.

I stečajni upravnik smatra da se radi o historijskoj građi, koja je trenutno zaštićena. On ne isključuje mogućnost da arhiva RTV Maglaj na kraju bude i uništena.

„Arhiva može biti poklonjena nekom muzeju ili uništena, da ne bi bila zloupotrebljena. Sigurno neće biti predmet prodaje. Da li će je neko koristiti ili ćemo je komisijski uništiti, iskreno, ne znam šta da vam kažem“, navodi stečajni upravnik Goran Bojanović.

Nakon otvaranja stečajnog postupka, Bojanović kaže da je tražio rješenje za nastavak emitovanja radijskog i televizijskog programa, na sastanku sa načelnikom Općine Maglaj Maidom Suljakovićem.

 „Razgovarali smo o tome da li postoji nekakav interes za nastavak rada ili mogućnost da se, u mjesec-dva, poslije otvaranja stečaja, neko pojavi ko bi kupio kompletnu strukturu RTV Maglaj. Mi smo se na tom sastanku načelno dogovorili da ćemo na tom planu raditi, ali niko nije bio zainteresovan da bi ušao u emitovanje radijskog i televizijskog programa“, kaže Bojanović.

Načelnik Maglaja Maid Suljaković nije se javno oglašavao poslije pokretanja stečaja, odnosno prestanka emitovanja programa jedinog elektronskog medija u ovom gradu.

Iako je Suljaković za Media.ba obećao da će dostaviti pisanu izjavu o gašenju RTV Maglaj, to se nije desilo.

Na prekid emitovanja programa lokalnog medija, koji je četiri dana prije gašenja signala, napunio 55 godina postojanja, nisu se osvrtale ni vodeće političke stranke u Maglaju, SDA i SDP, koje se često oglašavaju na službenim profilima na društvenoj mreži Facebook.

Dugovi preko 800.000 konvertibilnih maraka

Ukupni dugovi RTV Maglaj, prema podacima stečajnog upravnika, iznose gotovo 826.000 konvertibilnih maraka. Najveći dio tog iznosa, nešto više od 555.000 konvertibilnih maraka, je dug prema Poreskoj upravi Federacije Bosne i Hercegovine.

„Početkom maja sam zatekao pet lica koja su radila tamo. Održavao se radijski i televizijski program, s tim što su ti radnici bili bez plaća od oktobra 2025. godine. Postoji enorman dug RTV Maglaj po osnovu poreza i doprinosa, koji iznosi približno pola miliona maraka“, kaže Bojanović.

Dugovi nastali između 2001. i 2008. godine bili su presudni za pokretanje stečajnog postupka. Poreska inspekcija je tokom 2021. godine kontrolisala poslovanje RTV Maglaj i utvrdila da postoje neizmirene obaveze za penziono i zdravstveno osiguranje od nepunih 200.000 maraka, koje su sada s kamatama dostigle iznos veći od pola miliona konvertibilnih maraka.

„Nakon toga, mi smo uspjeli riješiti 2001. i 2002. godinu. Preostalih šest godina ostalo je upitno. Poslije četiri godine od kontrole poreskih inspektora, krajem septembra prošle godine, došao je odgovor na žalbu, koji je na njihov izvještaj uputila bivša uprava RTV Maglaj. Poslije odgovora ta cifra je zapečaćena i iz Poreske uprave su nam kazali da se taj iznos mora isplatiti“, kaže Mahir Čaušić, bivši ujedno i posljednji direktor RTV Maglaj.

Navodi da se na sastancima sa direktorima Poreske uprave i Zavoda zdravstvenog osiguranja kao problem pojavio status RTV Maglaj.

„Kada bi saznali da je naša RTV Maglaj privatni medij u vlasništvu 11 ljudi, vidjeli su da je ta procedura teška i da je izlaz nemoguć“, kaže Čaušić.

Podsjeća i da je Poreska uprava iz Zenice ponudila tokom prošle godine RTV Maglaj da osnovni dug otplati na 18 mjeseci ili da izmiri ukupni iznos sa zaračunatim kamatama u periodu od deset godina. Ponuđene opcije njemu, odnosno nikom od 11 vlasnika nisu bile prihvatljive.

„Posljednje dvije plate smo jedva isplatili. Krajem novembra prošle godine su nam blokirani računi, tako da su radnici bez plata radili sedam i po mjeseci. Glavni urednik i ja nismo bili među vlasnicima, dok se njih troje, koji su dočekali stečaj kao zaposleni, sada ne mogu prijaviti na Biro za zapošljavanje, jer su upisani kao vlasnici“, kaže Čaušić.

Media.ba je ranije objavio da je za normalno funkcionisanje RTV Maglaj bilo potrebno 18.000 maraka mjesečno, te da ni taj iznos, prema riječima zaposlenih, nije bilo jednostavno osigurati.

Suvlasnica i bivša montažerka u RTV Maglaj Nadja Mehinagić je radila 32 godine. Nije joj plaćeno 11 godina staža.

„Od 2001. do 2008. godine nismo dobili 14 plata. U privatizaciji smo se odrekli isto sedam plata. Sve vrijeme svi smo radili za minimalnu platu, bez regresa i toplog obroka. U preduzeću nikad nije isplaćena dividenda. Vlasnica sam 3,9 posto i zbog tog vlasničkog udjela ne mogu se prijaviti na Biro za zapošljavanje. Nemamo ništa od tog vlasničkog udjela. Mi smo radili za tako niska primanja da grad zadrži svoj medij. Voljeli smo to što radimo“, kaže Mehinagić.

Bivši direktor Mahir Čaušić, koji je kao posljednji uposlenik nedavno dobio rješenje o prestanku radnog odnosa od stečajnog upravnika, veli da je ranije bilo zainteresovanih za kupovinu Radija, ali da prodaja samo dijela preduzeća nije bila moguća.

„Bez obzira na dvije dozvole za emitovanje programa RTV Maglaj je bila jedna cjelina i zbog toga to nije bilo izvodljivo“, kaže on.

Medij sa najviše vlasnika

 RTV Maglaj je bio medij sa najviše vlasnika u Bosni i Hercegovini. Bivši snimatelj i suvlasnik Samir Mečević, koji danas radi kao kino operater u maglajskom Domu kulture, smatra da do finansijske krize nije došlo samo zbog starih dugova. On je od 1995. do 2014. bio zaposlen u RTV Maglaj.

„Nije se radilo na marketingu i pravljenju emisija koje će privući oglašivače. U posljednjih desetak godina nije se radilo na zapošljavanju mladih kadrova, koji imaju nove ideje. Upravni odbor nije radio svoje. Skupština društva se nije sazivala. Bar sam ja tražio izvještaje. Ne može se doći u devet na posao i otići u 13 sati“, kaže Mečević.

Mečević dodaje da mu RTV Maglaj ne duguje ništa za poreze i doprinose, jer ih je prije 11 godina naplatio sudskim putem.

„Sve je koštalo 10.000 konvertibilnih maraka, a oko 90.000 konvertibilnih maraka je tada iznosio dug za poreze i doprinose. U tom periodu nije bilo nemoguće platiti neizmirene obaveze“, navodi Mečević.

Međusobne kritike među vlasnicima RTV Maglaj, nakon gubitka dozvola za emitovanje radijskog i televizijskog programa sada ne mogu promijeniti ništa.

„Nismo uspjeli nikom objasniti koliko su vrijedne te dozvole i da će se tek 2030. godine moći aplicirati za dobijanje dozvola. Isto tako, mnogi ne razumiju vrijednost arhive“, kaže Nadja Mehinagić.

Za manje od mjesec dana, 9. jula, pred Općinskim sudom u Zenici, prema riječima stečajnog upravnika, bit će održano ispitno-izvještajno ročište na kojem bi trebalo da bude poznato koliko je prijavljeno povjerilaca.

„Vjerovatno će svoja potraživanja prijaviti Poreska i Uprava za indirektno oporezivanje. Kako će reagovati drugi povjerioci, ja to ne znam. Uglavnom, ne postoje uslovi za nastavak daljeg rada niti su ti ljudi koje sam ja zatekao više zainteresovani da rade u toj RTV kući“, kaže Goran Bojanović.

Kao glavna nepoznanica ostaje pitanje bogate arhive, koja je dijelom pohranjena u sefu u prostorijama RTV Maglaj.

___