Kada se mediji ne bave izvještavanjem sa „premijerske pijace“, već puno ozbiljnijim poslom – kadroviranjem.

Posljednja su dva mjeseca na političkoj sceni, a i u medjima, protekla u znaku borbe za trenutno najmanje udobnu fotelju u državi – onu premijera Federacije BiH. Od početka je bilo jasno da će ova pozicija, prema koalicionom dogovoru sa HDZ-om i DF-om, pripasti Stranci demokratske akcije, a u ovom se kontekstu spominjana su dva imena - ministra energije, rudarstva i industrije u prošlom sazivu federalne Vlade, Erdala Trhulja, i široj javnosti dosad nepoznatog preduzetnika iz Gradačca, Fadila Novalića.

Najviše je pažnje tokom ovog perioda privuklo unutarstranačko sukobljavanje u SDA, no možda još interesantnije bilo je posmatrati kako su do izražaja došle ne samo ambicije Trhulja, Novalića i njhovih političkih pokrovitelja, već i pojedinih novinara, urednika i vlasnika medija. Nekim od njih, očigledno, puko izvještavanje o zbivanjima na „premijerskoj pijaci“ nije bilo dovoljno, pa su odlučili da se prihvate puno ozbiljnjeg posla – kadroviranja. S različitim uspjesima i jednom, već tradicionalnom, kolateralnom štetom – čitaocima.

Dobar čovjek ali papučar

U lobiranju za Erdala Trhulja prednjačila su dva izdanja u vlasništvu porodice Selimović – Oslobođenje i Dani. Vildana Selimbegović, glavna urednica Oslobođenja, za svog se miljenika opredijelila u komentaru u BH Danima. Članak „Ko će biti federalni premijer? Trhulja ne želi Blekić“ izašao je u broju od 11. decembra 2014. godine – i ne slučajno upravo tada. „Kada ovaj broj Dana (uveliko) bude u prodaji, u subotu“, priznaje sama autorica, „upravo će favoriti nastupiti pred stranačkim Predsjedništvom i odabranim privrednicima iz FBiH izlažući svoja viđenja mogućih rješenja.“ Zanimljivo je da je ovaj članak odmah dan nakon izlaska ovog broja magazina - u petak - završio na sajtu Oslobođenja, iako su članci iz Dana na internetu objavljivani tek u ponedeljak, kad se već proda određeni broj štampanih primjeraka.

Dani, 12/12/2014

Još zanimljiviji je način suptilne „personalne“ diskreditacije Novalića. „Onda je bio kandidat za ministra energetike, no tadašnjem se predsjedniku SDA Sulejmanu Tihiću opravdao neslaganjem supruge da prihvati ovu poziciju. Supruga se ovih dana javljala i novinaru Oslobođenja, tek da nam kaže kako je „telefon ostao u kući, a Fadil je izašao“, informiše nas članak, dok potpis pod slikom u štampanom izdanju glasi: „Ovaj put ima saglasnost žene”.

Slijedi nabrajanje navodnih postignuća Erdala Trhulja: „Aktuelni federalni ministar energetike, rudarstva i industrije Erdal Trhulj najprijatnije je iznenađenje posljednjeg mandata: gle čuda, ima rezultate i to ne samo u namjenskoj industriji koju je podigao na noge i već sada joj obezbijedio poslove vrijedne 200 miliona u narednoj godini.“

Prema BH Danima, bez Trhulja ne bi bilo autoputeva, borbe protiv korpucije, s naglaskom na Bosnalijek, te poštenja među političarima uopšte. S obzirom, ipak, da je Predsjedništvo SDA više bilo naklonjeno Novaliću, u svojoj kolumni „Uspjeh se (ne) isplati“, objavljenoj nekoliko dana kasnije, Vildana Selimbegović ustvrđuje: „Kakvu mi to poruku šaljemo glasačima i javnosti ako uspjeh, a i najzadrtiji politički neprijatelji nam priznaju Trhuljeve rezultate, tako nagrađujemo?“

Na raspoloženje unutar SDA je pokušavala uticati i Novinska agencija Patria u članku „Ko će biti premijer FBiH: Trhulj i Novalić ukrštaju koplja na sjednici Predsjedništva SDA“, koja je ipak protiv Novalića iznijela neke „teže“ argumente od „papučarstva“: „Trhulj, koji je zbog svojih ljudskih i profesionalnih kvaliteta slovio za kandidata broj jedan, iznenada je samo zbog jednog „grijeha“, a to je dugogodišnje prijateljstvo s Bakirom Alispahićem pao u drugi plan. [...] Novalić je po njihovim mjerilima, prvenstveno jer dobro sluša upute, pravi kandidat za premijersku poziciju iako u svojoj biografiji između ostalog ima zabilježeno da su ga Slovenci prošle godine smijenili s mjesta direktora CIMOSA zbog zloupotrebe službenog položaja.“

Uspješna propalica

Da li su ove informacije tačne - za čitaoca je teško da prosudi s obzirom da Patria nikad nije predstavila detalje ove navodne afere. Jedan pogled na ostale medije pokazuje da je raspon neslaganja oko postignuća i eventualnih grešaka kandidata za federalnog premijera neobično veliki, te da nas neki od medija, najvjerovatnije, jednostavno lažu.

NAP tvrdi, na primjer, da je Novalić neuspješan privrednik, zbog čega se, navodno, nije usudio da nastupi u emisiji „Pošteno“ na Federalnoj televiziji: „Zato što bi se u dijaloškoj emisiji gdje je gostovao i Trhulj vidjelo da Novalić i nije baš tako uspješan privrednik, a posebno da nema kapacitet da bude premijer Federacije BiH, odnosno čovjek na poziciji za koju je Izetbegović kazao da je „trenutno najvažnija i najteža u BiH“. Zato se pribjeglo isprobanom receptu bježanja od suočavanja s „jačim“.“

Patria, 9/12/2014

Prema Slobodnoj Bosni, pak, „vrh SDA mjesecima je bio na slatkim mukama, budući da i Novalić i Trhulj uživaju zavidnu reputaciju u političkim i poslovnim krugovima. Trhulj, kao građevinski, a Novalić, kao mašinski inžinjer, izgradili su zavidnu profesionalnu karijeru, s respektabilnim međunarodnim iskustvom - Trhulj kao uposlenik Hidrogradnje na brojnim tržištima afričkih i azijskih država, a Novalić kao menadžer CIMOS-a na tržištima zapadne Evrope, poglavito Austrije i Njemačke.“ Čini se da je SB ipak bliži Novalić, kojeg sedmičnik karakteriše kao „prvog mandatara iz Tuzle“ s „bogatim privrednim iskustvom“.

SB, opet, na potpuno drugačiji nego BH Dani način predstavlja razloge zbog kojih Novalić nije se ranije prihvatio velike politike: „Izetbegović je za mandatara predložio Fadila Novalića, privrednika iz Gradačca, u kojeg je pokojni Tihić imao puno povjerenje, nudeći mu ovu funkciju još 2008. godine kada je tadašnji premijer Nedžad Branković podnio ostavku. Novalić je odbio Tihićevu ponudu, najviše zbog činjenica da u dvije godine manadata ne bi mogao ništa uraditi, no zadržao je odlične relacije sa stranačkim čelnicima SDA.“

Među novinarima ima i onih koji sumnjaju u privredene sposobnosti Erdala Trhulja. Tu je Večernji list, koji navodi niz mrlja na Trhuljevoj karijeri: „Još manje je u stranci omiljen dosadašnji ministar industrije, energetike i rudarstva FBiH Erdal Trhulj kojeg, kako se može čuti u SDA, forsira interesna skupina na čelu s kontroverznim Bakirom Alispahićem. Ta proiranska struja unutar SDA Trhulja predstavlja kao “jedinog uspješnog SDA ministra” u ovom mandatu. Međutim, iza Trhulja je, kao uostalom i iza većine drugih “platformaških” ministara, ostalo puno repova i afera. Tako će Trhulj ostati zapamćen kao ministar za čijeg su mandata propala industrijska poduzeća Hidrogradnja i Krivaja.“

Večernji list, 14/12/2014

Sumnjičav prema Trhuljevim poslovnim uspjesima je i Dnevni Avaz: „Kao čelnik tadašnje Federalne direkcije za autoputeve, današnjih „Autocesta FBiH”, Trhulj je potpisao 2010. godine skandalozni ugovor s propalom slovenskom firmom SCT o gradnji tunela Vijenac na koridoru 5C. Epilog je kašnjenje gradnje dionice autoputa od skoro dvije sedmice. Na spisku „uspjeha” ministra Trhulja su i konačni slom zavidovičke „Krivaje”, netransparentno davanje posla istraživanja nafte firmi „Shell” bez tendera i stava Parlamenta FBiH, te isplata 6,9 miliona KM s računa dvije elektroprivrede proizvođačima električne energije iz obnovljivih izvora, uprkos odluci Ustavnog suda da je prikupljanje tog novca od građana neustavno!“

Tuzla nek podrži Sarajevo

Početkom ove godine, u finišu borbe Novalić-Trhulj, opet je u lobiranju najaktivnije sarajevsko Oslobođenje, koje, s druge strane, za rješavanje svojih unutarpartijskih sukoba rado koriste i stranački funkcioneri. Tako je već 3. januara list objavio intervju s članom Predsjedništva SDA, Mirsadom Kukićem. „S obzirom na to da se dosad pričalo kako ćete u kandidaturi za federalnog premijera podržati Erdala Trhulja, šta mislite o Fadilu Novaliću, čovjeku koji dolazi upravo iz realnog sektora?“, pita Jelena Milanović, a Kukić odgovara: „Najnezgodnije je pričati o ljudima, ali mogu vam kazati da je najbolji ministar energetike i rudarstva koji je dosad postojao u višepartijskom sistemu Erdal Trhulj. To je momak koji ima snage i energije. Zna, ali i uči. Stvari koje ne poznaje, ne stidi se pitati, formirati timove. Zna locirati problem, zna predložiti rješenje, to je čovjek koji je radio i po inostranstvu, koji govori dva strana jezika.“ Novinarka instistira: „No, šteta bi bila da Trhulja nema u izvršnoj vlasti?“ - s čim se Kukić bez oklijevanja slaže.

Oslobođenje, 7/1/2015

Ovaj intervju svoj nastavak dobija već dva dana kasnije u članku „Trhulj, Novalić ili neko treći?“ „Zasad jedina zvanična kandidatura i to ona koja daje podršku Trhulju stiže iz Banovića, kako nam je to još prošle sedmice kazao član Predsjedništva stranke Mirsad Kukić. Da li će iza ove odluke stati cijeli odbor stranke u Tuzlanskom kantonu, jučer nismo mogli saznati“, navodi u njemu novinar, te dodaje: „Za to vrijeme, u Sarajevu se već govori o tome kako bi bilo apsurdno da glavni grad ne podrži „svog kandidata“ Erdala Trhulja, a da će KO SDA Sarajevo sa Denisom Zvizdićem na čelu, mandatarom za sastav Vijeća ministara BiH, sigurno stati uz onog čovjeka kojeg bude kandidovao sam Bakir Izetbegović.“ Dakle, apsurdno bi bilo da Trhulja ne podrži njegov Kantonalni odbor Sarajevo, dok bi, prema novinarima, bilo potpuno u redu da svog kandidata ne podrži Tuzlanski kanton.

Ovo su samo neki primjeri kontradiktornosti koje su u vezi s izborom mandatara preplavile bh. medije. U moru nikad dokazanih optužbi, neopravdanih pohvala, podataka nepoznatog porijekla, ličnih komentara i čaršijskih tračeva, nedovoljno je bilo nažalost ozbiljnih tekstova koji su se pozabavili biografijama potencijalnih čelnih ljudi Federacije. Kakav je budući premijer i odlazeći ministar nije dakle jasno, a prosječan čitalac je iz novina o Novaliću i Trhulju mogao saznati samo jedno – ko je od njih draži kojem medijskom gazdi.