U protekloj deceniji novinarski zanat je doživio mnogo više promjena nego u bilo kojoj prethodnoj. Hajde da ih rezimiramo.

 

Tekst je preuzet uz odobrenje autora bloga Onlinejournalismblog.com Paula Bradshawa, gdje je objavljen pod naslovom 'Ten ways journalism has changed in the last ten years (Blogger's Cut)'.

Prije nekoliko sedmica sam za UK Press gazette napisao 800 riječi o tome kako se novinarstvo promijenilo tokom posljednje decenije. Prvobitni nacrt je imao oko 1200 riječi. Slijedi, samo za Vas, izvorna, nekraćena verzija.

U protekloj deceniji novinarski zanat je doživio mnogo više promjena nego u bilo kojoj prethodnoj. Neke od tih promjena su se probile u mainstream, dok su neke bile tek periferne. Ovdje ću ih pobrojati...

Od predavanja do razgovora

Možda je najveća promjena, o kojoj se najviše i pisalo, sve veće učešće čitalaca/publike, kao i sve veća očekivanja od toga. Istina, čitaoci su oduvijek pisali pisma redakcijama i povremeno telefonom dojavljivali informacije, ali se odnos između izdavača i čitalaca pretvorio u nešto sasvim novo u toku protekle decenije.

Može se reći da je sve počelo povećanjem pristupa elektronskoj pošti, zajedno sa generalno manje pasivnom prirodom interneta, zahvaljujući tome što su čitaoci, slušaoci i gledaoci postali ˝korisnici˝.

Ali, značajna promjena se desila kada su...

Amateri stupaju na scenu

Blogovi o 11. septembru; slike azijskog cunamija snimljene kamkorderima; slike od 7. jula snimljene mobitelima; Facebook stranica Univerziteta Virginia Tech. O svim ovim dešavanjima ste, prema želji, mogli čitati bez potrebe da otvorite novine ili gledate TV.

Sve veća dostupnost jeftinih kamkordera i mobitela sa opcijama za video zapise i fotografisanje, zatim blogovi i viralna distribucija na internetu su izdavačima jasno dali do znanja da im konkurenciju više ne predstavljaju samo drugi izdavači, već i sami čitaoci. I kada neka bitna vijest dospije u javnost, moraju biti sposobni da prvi dođu do onog što se zove˝sadržaj koji stvaraju korisnici˝ [engl. user generated content, prim.red.].

Svi su danas dostavljači novina

Ukoliko novine nisu dospijevale do nekog kioska, ili su gledaoci u nekoj regiji imali smetnje u prijenosu, to se uopšte nije ticalo novinara. Međutim, u internet novinarstvu distribucija vijesti je postala dio opisa novnarskog posla, bili oni toga svjesni ili ne.

Od sopstvenog Facebook profila, do načina na koji odgovara na komentare na svojim blogovima, aktivnost novinara na internetu je ključni dio distribucije vijesti bilo koje novinske organizacije (iako ih je tek nekolicina ovoga svjesna). Isto tako, novinske web stranice su prepljavljene ‘Digg/Blog this’ opcijama, a Facebook aplikacije novina kao što su the Washington Post i the Wall Street Journal ukazuju na to koliko je za novine danas bitno da idu tamo gdje su čitaoci, a ne suprotno.

Samo jednim klikom

Usred ove pompe oko web 2.0, veoma je lako zaboraviti osnovne karakteristike vijesti u internetskoj eri: sve je uvezano, tako da čitaoce samo jedan klik ili pretraga dijele od nekog drugog sadržaja. Ovo je otvorilo nove mogućnosti i postavilo nove izazove za novinare.

S jedne strane, novinari danas mogu da postavljaju linkove na kompletne dokumente, prethodne izvještaje na istu temu i sirov materijal. A s druge strane, to isto mogu i čitaoci. Materijal sklopljen od već drugog materijala već objavljenog na internetu lako se uoči, a time se brže potcrtaju rupe u vašoj priči, kao što je to Dan Rather otkrio.

Nekada su novinari čekali na kućnom pragu porodice nastradalog da se neko pojavi ne bi li uzeli izjavu. To je tada bilo između novinara i porodice, ali je digitalni ekvivalent te situacije u velikoj mjeri dostupniji javnosti. Ulog je povećan – ali, da li ga novinske organizacije mogu pratiti na odgovarajući način?

Sasvim jednostavna sindikacija (RSS)

RSS [really simple syndication] je jedna od najpotcjenjenijih inovacija u novinarstvu. U osnovi to znači da novinari mogu da dobijaju vijesti iz mnoštva izvora u 'RSS čitaču' – i samim tim ne moraju stalno provjeravati veliki broj web sajtova da bi pratili vijesti. Ali, što se ljudi više igraju s tehnologijom, više se i postiže.

Kao prvo, RSS omogućava vrlo specifičnu upotrebu: čitaoci sada mogu odabrati da RSS-om primaju samo sadržaj iz određene rubrike ili segmenta medija – ili samo sadržaj koji piše određeni novinar. Kada govorimo o proizvodnji, RSS omogućava da se različiti dijelovi vijesti grupišu (agregacija vijesti, prim.red): da se izaberu različiti izvori i sve te vijesti izmiješaju u jednom feedu. Ako to funkcioniše na Google News, zašto ne bi i drugdje?

Mapiranje

 

2007. godine u britanskim novinama se dosta eksperimentisalo sa mapiranjem: The Manchester Evening News su mapirale tragičnu pucnjavu u Mančesteru, the Grantham Journal je pronašao 'čaplju ubicu', a the Lancashire Evening Post je mapirao radove na cesti i kamere koje prate prekoračenje brzine. Uredništvo the Shropshire Star-a je tako mapiralo cijene goriva.

Ali 2008. bi trebala biti godina kada je mapiranje i geo-označavanje [engl. geotagging, prim.red.] postalo ozbiljnije. Predvodnik je bila firma Archant sa dugo iščekivanim ponovnim pokretanjem web sajta koji se zasniva na geotagovanju. Kako kaže James Goffin, urednik ovog sajta, novinari sada mogu docrtavati mapu kada predaju priču na objavljivanje ili upišu poštanski broj. On kaže da će to 'poboljšati arhiviranje i olakšati novinarima korištenje isječaka i praćenje razvoja i nastavaka pojedinih priča.' The Telegraph  je lansirao prvu fazu svoje dinamičke političke mape Velike Britanije u Flashu, dok BBC koristi sličnu tehnologiju za svoj prijedlog plana lokalnih sajtova, što će vjerovatno dodatno pojačati pritisak na regionalne izdavačke kuće.

Hiperlokalno, međunarodno

Internet je oslobodio novinske organizacije ograničenja fizičke distribucije i emitiranja – u toj mjeri da su novinske organizacije uvidjele novo tržište za svoje stare štampane proizvode.

Uredništvo The Guardiana, ohrabreno statistikom posjeta svom sajtu, prešlo je Atlantik 2003. godine. The Times je bio sljedeći 2006. godine, a uredništvo BBC-a je objavilo 2009. da planira prodavati oglasni prostor na svojom međunarodnom sajtu. A cifre objavljene prošlog mjeseca pokazale su da je broj posjetilaca van Velike Britanije veći od broja domaćih posjetilaca na sajtovima BBC, The Guardian, The Telegraph, The Times i The Daily Mail.

S druge strane, 'hiperlokalno' je ušlo u nomenkulaturu novinskog uredništva. Eksperiment Trinity Mirrora sa lokalnim vijestima baziranim na poštanskim brojevima doveo je do štampanih ekvivalenata i mogućnosti proširenja i na druge novine.

Baze podataka

Najveći neiskorišteni potencijal internet novinarstva jesu baze podataka. Do sada smo vidjeli neke impresivne primjere: ChicagoCrime.org je poznat po tome što je mapirao informacije iz baze podataka o kriminalu  – pratili su ih pokušaji  LA Timesa i Washington Posta (koji su dodali i kuće koje su na tržištu, kao i škole); The Herald Tribune je u međuvremenu iskoristio baze podataka istražujući na koji način se postupa sa žalbama protiv nastavnika – čitaoci tako mogu doći do podataka koji se odnose na pojedinačne škole.

U Velikoj Britaniji The Telegraph vodi na ovom polju sa mapiranjem fudbalskih statistika i nedavno pokrenutom političkom mapom koja pokazuje koliko su se usluge u lokalnim sredinama popravile ili pogoršale. Ovakav razvoj je pokrenuo rasprave o tome da li novinare treba učiti programiranju. Zaključak je izgleda bio da je mnogo lakše naučiti programere kako da se bave novinarstvom.

Mjerljivost

Najčitaniji članci, oni s najviše komentara, oni koji su najviše puta poslati e-mailom. Hitovi, broj pregleda stranica i jedinstveni posjetioci. Ako ste mislili da je vašem uredniku osjećaj za vijesti jednako loš kao i osjećaj za modu, mjerljivost interneta vam je sada obezbijedila dragocjeno oružje; ali, ako ste mislili da je plata prema učinku loša, onda još niste vidjeli ništa.

Multimediji

 

Ako je olovka moćnija od mača, šta je onda sa mikrofonom, kamerom i laptopom... uz dobar bežični internet? Novine su koketirale sa podcastima 2005. godine, prije nego se 2006. godine video zaista razvio i kada su se novinari u štampanim medijima zabrinuli po prvi put što su im zubi žuti od čaja. Sada novinari iz štampanih medija uče o vještine nekad poznate samo onima u elektronskim medijima, a novinari u elektronskim medijima uče o lokalnim vijestima. I svi čekaju šta će dalje biti.

----------------------------------------------------------------------------------------------------------

Prevela: Lela Kadrić 

----------------------------------------------------------------------------------------------------------

Tekst je preuzet, preveden i objavljen na MC Online uz odobrenje autora bloga Onlinejournalismblog.com, gdje je objavljen 06.03. 2010. pod naslovom „Ten Way Journalism has changed in the last ten years (Blogger's Cut)“.

 

Svako dalje korištenje i distribucija ovog teksta podliježe uvjetima korištenja sadržaja bloga Onlinejournalismblog.com.

 

Oprema teksta: redakcija MC Online.