Za 'pravo' novinarstvo koje kreiraju 'pravi' ljudi uvijek će biti prostora i interesa, kaže Aleksandar Holiga

foto: Slađan Tomić

Pojavom portala, a kasnije i društvenih mreža, promijenilo se i novinarstvo, pa i njegov sportski segment. Nekad je revolucija bila samo slušanje utakmica na radiju, potom i gledanje direktnih prijenosa putem televizije, pa prijenosa u boji. Danas, mnogi ljudi utakmice prate preko tzv. liveblogova, a izjave nogometaša / trenera putem društvenih mreža. Često se prenose i postovi, pa vijest više nije rezultat utakmice, nego „pogledajte šta je uradio kad je izlazio s terena“ ili „reakcija će vas iznenaditi – poslušajte šta je rekao“. U utrci za klikovima malo je drugačijih sadržaja, najvažnije je imati što i drugi imaju, a konzumiranje sportskih vijesti, zahvaljujući digitalnim platformama i novim medijskim formatima, poprimilo je novu dimenziju.

U stvaranju medijskih sadržaja klik kao da je postao urednički kriterij u novinarstvu, a to je posebno vidljivo u njegovom sportskom segmentu – naslovi koji provociraju, a ne informiraju; ustanovljena je copy/paste kultura u kojoj se donose agencijske vijesti bez obrade, postovi sa društvenih mreža su izvor, a strani tekstovi se prevode bez navođenja izvora. Postavljaju se pri tome i pitanja koliko se izgubio prostor za analizu, kontekst, storytelling – iako ih ima, ruku na srce – odnosno koliko je time izgubilo sportsko novinarstvo.

„Novinarstvo je danas zombie industrija koja se nikad nije pomirila s promijenjenim okolnostima koje je donijela tehnološka (r)evolucija i općenito evolucija čovječanstva te na razne načine pokušava održati privid nekadašnje relevantnosti i utjecaja“, ukazuje Aleksandar Holiga, glavni urednik portala Telesport. „Novinari su uvelike izgubili ekskluzivnu ulogu gatekeepera i filtera koji odlučuju što će, a što neće biti tema, kao i onu opinion makera koji snažno utječu na oblikovanje javnog mnijenja“.

Prema njegovim riječima, „danas se mediji natječu s društvenim mrežama, internetskim algoritmima, umjetnom inteligencijom, kao i s promijenjenim navikama publike koju sve manje zanimaju tradicionalni mediji, ali i koja živi u fragmentiranom društvu takozvane 'post-istine' u kojem uvelike slabi konsenzus oko bilo kakvih zajedničkih vrijednosti i zajedničke istine“.

„Svatko živi u svom bubbleu realnosti u kojem informacije do njega dolaze personalizirano filtrirane i zato svatko realnost doživljava na različit način“, ističe Holiga.

„Stoga novinarstvo i medijske sadržaje ne možemo razmatrati izdvojeno iz tog konteksta i reći da oni sami po sebi negativno utječu na kreiranje nekakve društvene zbilje time što su uvelike napustili svoje tradicionalne vrijednosti i ulogu. Za novinarstvo je, u globalu, prekretnica bila onda kad je, u traganju za dodatnim profitom, fokus pomaklo sa svoje publike na oglašivače, a dolaskom interneta i na taj toliko važni reach i klikove“, smatra Holiga.

Publici ostavljena potpuna sloboda

Definitivno je praćenje sportskih događaja, a pogotovo nogometnih utakmica doživjelo, kao i sve u medijima, značajnu evoluciju – od radio prijenosa koji je zahtijevao maštu, preko TV-a koji je donio sliku, do današnjeg livebloga koji je zapravo tekstualna imitacija radija. Na pitanje jesu li degradaciju sportskog novinarstva, zapravo, izazvale platforme koje je donio internet, sportski novinar Saša Ibrulj odgovara kako je odgovor „tu malo kompleksniji od pukog da ili ne“.

„Ono što jeste donijelo degradaciju sportskog novinarstva je količina sadržaja, kao i činjenica da je svima lako dostupna platforma za plasiranje svakojakog sadržaja. Nema uređene selekcije, nema kriterija i normalno je da je kvalitet maksimalno razvodnjen. S druge strane, moderne tehnologije su nam učinile dostupnim i kvalitetniji sadržaj nego ikada, a na površinu izbacile neke sjajne autore, sjajne projekte, nove formate“, ističe Ibrulj.

Napominje i kako su autori dobili mogućnost da rade na većem tržištu, odnosno da svoj rad predstave na drugim jezicima.

„Sve te faktore treba uzeti u obzir i treba ih cijeniti. Stvar je u tome da je publici ostavljena potpuna sloboda, a kao i u svemu, masovnost ide za najlakšim i najbržim rješenjima“, dodaje.

Kao da je viralnost pobijedila smisao igre

Sportske igre, a pogotovo nogomet, i mediji, na prvom mjestu televizija, oduvijek su bili nerazdvojni partneri, no čini se da su portali i društvene mreže dali novu dimenziju tom partnerstvu – više nije važan gol, nego reakcija na gol „koja će vas iznenaditi“; nije važno je li neki igrač loše odigrao, nego izraz lica kad ga je trener odlučio zamijeniti; nije važna taktička postavka, nego dizajn dresa, boja kopački, frizura, tetovaža… i šta je rekao [ili je izmišljeno da je rekao] Zlatan Ibrahimović. Čini se kao da je viralnost pobijedila smisao igre.

„Novinarstvo, zapravo, samo pokušava opstati kao industrija, a to najčešće radi ili generiranjem emotivnih okidača kojima se grčevito bori za preostale komadiće pozornosti među publikom, ili uvođenjem plaćanja za sadržaje koje je publika prethodno navikla dobivati besplatno, apelirajući na njenu lojalnost (što ponekad izgleda i kao žicanje), ili prilagođavanjem novim formatima kako bi išlo ukorak s promijenjenim navikama konzumenata“, ističe Holiga.

Međutim, dodaje, „klik sam po sebi nije valuta i ne donosi izravni profit nego tek omogućuje bolje pozicioniranje u internetskim algoritmima koji se stalno mijenjaju, kao i bolju poziciju u pregovorima s oglašivačima“.

„Ljudi su, uostalom, sve manje skloni čitanju, a novinari generalno sve slabije obučeni u tradicionalnim zanatskim, kao i jezičnim tajnama i vještinama. Novinarstvo, po svemu sudeći, korača u vlastitu propast. To, međutim, ne znači da će ono sasvim nestati, niti da će viralnost, prevođenje, copy/paste i agregiranje pobijediti kvalitetu, autentičnost, vjerodostojnost, storytelling“, napominje Holiga.

Prema njegovim riječima, razlog za to je vrlo jednostavan: „Već sad postoje alati umjetne inteligencije koji sve to mogu raditi bolje od ljudi, kao i kanali kojima oni mogu prodrijeti do konzumenata, što u budućnosti može postati samo lakše, jednostavnije, uobičajenije i raširenije“.

Sami novinari, bez podrške vlasnika, ne mogu donijeti promjenu

Budući da je copy/paste novinarstvo dovelo do toga da većina portala ima identične naslove i sadržaje, jer se svi boje da će izgubiti utrku za klikovima, kao velike krivce za to što se, kao medijski sadržaj drugog dana, izgubio autorski tekst, analiza ili komentar, Ibrulj smatra vlasnike medijskih kuća i njihovu pohlepu.

„Niko od nas se nije počeo baviti sportskim novinarstvom sa željom da piše clickbaitove, nego smo natjerani na to. Ljudi koji vode medijske kuće idu na masovnost, koja dolazi sa populizmom, sa žutilom i onda oni to forsiraju, razmišljajući isključivo o profitu. To je potpuno ugušilo autorske tekstove“, konstatira Ibrulj.

„Ne pada im na pamet da sudjeluju u edukaciji publike, u stvaranju čitalačke kulture, jer im to ne donosi instant rezultat i instant profit. Sami novinari, bez podrške vlasnika, ne mogu donijeti tu promjenu. S druge strane, treba dodati i vrlo važan faktor potpunog izostanka argumentovanja, konstruktivne diskusije ili kritičkog mišljenja generalno u našem društvu“.

Nije algoritam stvorio nas, nego mi njega

S jedne strane, digitalna transformacija donijela je demokratizaciju pristupa, više informacija, veću participaciju publike; s druge strane, donijela je hiperprodukciju, površnost, homogenizaciju sadržaja. Na pitanje je li diktat algoritama postao neminovnost, Ibrulj odgovara kako se to ne bi smjelo dogoditi, jer „mediji, dakle njihovi vlasnici i urednici, moraju imati i svoj dio odgovornosti u edukciji publike“.

„Nije algoritam stvorio nas, nego mi njega; hajde da pokušamo naučiti generacije koje dolaze da čitanje i pisanje na jedan drugi, ozbiljniji, detaljniji, manje površan način ima veću vrijednost i pokušati koliko je god moguće promijeniti taj algoritam na bolje. Odnosno, hajde da probamo iskoristiti sve fantastične mogućnosti koje nam je dala ova digitalna transformacija da svijet učinimo boljim, zanimljivijim, a ne samo da zaradimo brzu lovu“, ističe Ibrulj.

Na kraju, Holiga vjeruje da će „za 'pravo' novinarstvo koje kreiraju 'pravi' ljudi“ uvijek biti prostora i interesa.

„Opstat će samo oni koji ga mogu ponuditi; oni koji mogu biti zanimljiviji i sadržajniji od strojeva i algoritama. Ne nužno putem tradicionalnih medija i portala nego (i) nekih novih platformi – uključujući, možda (ili možda ne), ono na čijem je tragu sada Substack. Ukratko, neće propasti novinarstvo, a pogotovo ne autorsko, ali će propasti medijska scena kakvu danas poznajemo“, zaključuje Holiga.

___