Evoluirala je nogometna igra, ali i mediji koji ga prate, tehnologija kojom se služe medijski radnici, a najviše novinarstvo

foto: Victoria Prymak / Unsplash / Ilustracija

Od premijernog izdanja Svjetskog prvenstva u nogometu, davne 1930. godine u Urugvaju, do njegovog posljednjeg izdanja u Kataru prije četiri godine, najpopularnija sportska igra značajno je evoluirala i promijenilo se puno toga u i oko nogometa. No, još su više evoluirali mediji koji je prate, tehnologija kojom se služe medijski radnici, a najviše novinarstvo.

Od prvih radijskih prijenosa, preko pojave televizije sve do platformi koje je donio internet, pisana riječ ipak je ostala konstanta – bez obzira je li riječ o novinama ili, u posljednje vrijeme, i portalima. Dok se u radijskim i/ili televizijskim prijenosima prati se ono što se trenutno događa na terenu i nema puno vremena u tih 90 ili 120 minuta za analize, novine su donosile (a donose i danas, uz spomenutu podršku portala) detaljne analize nakon utakmice, najave i prognoze narednih utakmica. Možda novinari koji su pisali i pišu za novine / portale i nisu zvijezde kao njihove kolege iza mikrofona, ali će mnogi od njih reći kako znaju imati i više posla, upotrijebiti više kreativnosti i pronaći više kontakata u radu uoči, tokom i poslije jednog svjetskog prvenstva.

Mnogi će sportski novinari za sebe i reći kako su na stranicama koje su ispisivali zapravo bilježili sportsku historiju, dok su njihove kolege radijski i televizijski komentatori bili zvijezde trenutka. Drugima su, uz umijeće i znanje koje su nesumnjivo imali, slavu donosili i pomagali im u poslu elektronski mediji (radio i televizija), dok su prvi znali biti u znatno težem položaju da dođu do publike jer ih je tehnologija ograničavala.

„Televizijski sportski komentator, osim svojom replikom, posebne historijske trenutke uživo prenosi u prvom redu emocijom, ali i vrhunski sportski novinar u printanim medijima tu emociju donosi svojom interpretacijom, pa se može reći da piše historiju“, kaže Medina Šehić, urednica Sportskog programa na BHT1.

Podrazumijeva se, nastavlja, da novinarske vještine poput stila pisanja, pretvaranja izvještaja sa sportskog događaja u literarnu priču, sposobnosti pravog odabira za naslov teksta, budu na visokom nivou.

„Takve priče mogu biti (i najčešće jesu) lični utisak koji novinar dijeli sa svojim čitateljima kojima nudi nešto više, zanimljivije, ponekad intrigantnije – naročito ako novinar ima neku ekskluzivnu informaciju. Osim toga, ukoliko takav izvještač godinama gradi autoritet i sliku relevantne, pouzdane i ozbiljne osobe, s velikim znanjem iz svoje oblasti – on prestaje biti samo izvještač i postaje čuvar kolektivnog pamćenja“, navodi Šehić.

Posao iz snova, najbolji na svijetu

Na pitanje kako novinari / novinarke u pisanim medijima, kojima će tekst biti objavljen tek dan poslije nekog sportskog događaja, uspijevaju zadržati relevantnost, autentičnost, originalnost… Šehić odgovara da će to uraditi, prije svega, „znanjem i osjećajem za posebno i drugačije, naprimjer – vrhunskim poznavanjem taktike ili poteza koje će prepoznati i istaknuti u svom tekstu kao element koji drugi nisu prepoznali“. Na drugo mjesto pozicionira način prezentacije koji će sadržavati kombinaciju informativnog, književnog, pa čak i duhovitog štiva.

„Način prezentacije bi trebao odražavati taj historijski važan pobjednički gol kao društveni događaj, a ne samo sportski rezultat. Osim za novinare, rekla bih da se ovo odnosi i na fotoreportere čija fotografija može postati metafora za taj veličanstveni trenutak slavlja, neki historijski rezultat, osobu ili epohu“, navodi Šehić.   

Sportsko novinarstvo danas se, u mnogim situacijama, svelo na prenošenje izjava, preuzimanje postova, recikliranje sadržaja, kreiranje privlačnih naslova… Direktnih kontakata sa trenerima, igračima, sportskim dužnosnicima sve je manje. Zbog toga je, kako ukazuje Bakir Tiro, dugogodišnji urednik i novinar, a danas zamjenik glavnog urednika portala Vijesti, koji je tokom karijere izvještavao i sa Svjetskog prvenstava u Brazilu i tri evropska prvenstva, „sportsko novinarstvo, ali ne samo sportsko, izgubilo dio autentičnosti jer je sve manje direktnog kontakta s izvorima i sagovornicima“.

„Danas mnogi rade iz redakcije, preko društvenih mreža i agencija. Informacije puno brže kolaju medijskim prostorom, internetom, prije nego recimo 20-ak godina. Istina, sve je manje rada s terena, priča iz svlačionica ili trening kampova, kako je moja generacija novinara to radila. I zaista uživali smo u tome“, kaže Tiro.

Putujući i boraveći u mnogim državama svijeta, iz današnjeg konteksta novinarstva, konkretno sportskog, priznaje da je to bio „posao iz snova, najbolji na svijetu“.

„Danas je, na žalost novijih generacija, nešto drugačije. Jer kada nemate lični odnos s trenerom, igračem ili funkcionerom, onda nemate ni ekskluzivu, ni emociju, ni pravi kontekst za priču. Novinar je tada nerijetko prenosilac sadržaja, a ne neko ko otkriva priču“, ukazuje Tiro.

Novinar bi trebao dati ono što algoritam ne može

Nadalje, postavljaju se i pitanja jesu li mobiteli, kompjuteri, društvene mreže, platforme za praćenje rezultata uživo… zapravo oduzeli posao sportskim novinarima, jer što će im posrednik, dakle medij, kad mogu saznati sve što ih zanima? I koliko je to korisno publici, jer dobivaju samo suhu informaciju, a ne kontekst, analizu, interpretaciju, komentar, background koje im je mogao ponuditi novinar?

„Društvene mreže i digitalne platforme definitivno promijenile su posao. Publika danas rezultat, izjavu ili snimak može dobiti odmah, bez medija kao posrednika. Ipak, problem je što publika uglavnom dobija tzv. sirovu informaciju. Novinar bi trebao dati ono što algoritam ne može, odnosno objašnjenje, analizu, pozadinu priče, provjeru činjenica i kontekst. Međutim, danas lako možete uočiti razliku između ozbiljnog novinarstva i pukog kopiranja sadržaja. Uvijek biram ovo prvo“, navodi Tiro.

Umjesto da donese širinu, internet je pojavom portala donio površnost, veliku produkciju sadržaja (uglavnom trivijalnog), utrku za klikovima… Šehić ističe kako „novinari u printanim medijima, naročito portalima, danas imaju više mogućnosti da prošire svoju publiku putem društvenih mreža, podcasta i drugih kanala, te da uz tekst koriste i video, no čini se da je ozbiljnog, analitičnog i kvalitetnog sportskog novinarstva sve manje“.

„Nažalost, sport je pogodan za vijesti koje traže emocionalne i navijačke reakcije kroz kontroverze, sukobe, strasti, skandale, verbalne obračune… Današnja tehnologija daje mogućnost portalima da prate koliko i na koji način publiku i njihove čitatelje privlače vijesti koje im donose ekonomsku dobit“, konstatira Šehić.

Ukazuje i kako, zbog široke rasprostranjenosti i dostupnosti informacijama (direktan prijenos utakmice, izjave, press konferencije uživo, objave samih klubova ili aktera takmičenja na društvenim mrežama), portali posežu za dodatnim, ali često trivijalnim temama kako bi zadržali ili pridobili publiku.

„Međutim, kvalitetno sportsko novinarstvo nije nestalo – ono je prisutno uglavnom na javnim servisima i drugim medijima (specijaliziranim portalima, podcastima ili drugim kanalima komunikacije), ali ga je sve manje i mora se uložiti napor da ga se nađe jer se radi o platformama koje nisu posebno popularne i ne zavise od klikova (pretplata, specijalizirane autorske platforme i podcasti i slično)“, zaključuje Šehić.

Dobra priča traži vrijeme, kontakte i rad na terenu

Uspoređujući posao novinara koji je, recimo 1966. godine (da se ne ide dublje u prošlost), imao olovku, bilježnicu i zajednički telefon, dok suvremeni novinar ima sve moguće alate na raspolaganju, Tiro upozorava na svojevrsni paradoks po kojem „današnji novinar ima više alata nego ikada, ali manje vremena nego ikad“.

„Brzina je postala važnija od kvaliteta teksta, TV ili radio priloga. U trci da budete prvi često se izgubi ono najvažnije, provjerena i kvalitetno obrađena informacija. Dobra priča traži vrijeme, kontakte i rad na terenu, a moderni mediji traže klik više i naslov koji će privući pažnju. Nekako, sve u svoje vrijeme“, ističe Tiro.

„I da ne bude zabune, nikakve 'inteligencija' ili bilo koji alat neće moći zamijeniti dobre novinare. Nema šanse. Ovaj posao je postojao i postojat će na našim postulatima. Shvatam ga kao svoju životnu misiju i nikada ne bih odstupio od njih. No, promjene će se dešavati i u narednim godinama, mislim, još brže i drastičnije“, zaključuje.

___