Nacrt prijedloga novog Zakona o tajnosti podataka u RH u jednom segmentu izravno kontrira postojećem Zakonu o pravu na pristup informacijama, a ako bude usvojen mogao bi imati mnogobrojne izravne i neizravne posljedice na ostvaranje prava na pristup informacijama, zaštitu privatnosti, slobodu medija i izražavanja i uopće na javnu riječ.

Je li Slobodan Milošević ratni zločinac? U izvještavanju o smrti ovog haškog optuženika najmanje je bilo dobrog novinarstva, bez obzira na to da li su ga mediji prikazivali kao ratnog zločinca ili necionalnog heroja. Jedan od novinarskih standarda obavezuje da se nikoga ne može tretirati kao zločinca dok nije osuđen, makar bio osumnjičen i za najteži ratne zločine.

Crne hronike su "dobra i tražena roba" u većini novina.  Zato nerijetko novinari, pa i njihova publika, misle da je samo negativna vijest - prava vijest. Htjeli to ili ne, zaista su naša svakodnevnica nesreće na cestama, nesreće na radnim mjestima, ubistva, tragedije, silovanja... Krv jednostavno lije sa tv ekrana i novinskih strana!

Bosna i Hercegovina je zasad jedina zemlja u Evropi u kojoj je kleveta u potpunosti dekriminalizirana i stoga, razumljivo, privlači znatnu pozornost drugih koji se zanimaju za njena iskustva. Kako je od prihvatanja takvog rješenja prošlo nekoliko godina, već je moguće govoriti o tome kakva je sudska praksa i kako je mediji i javnost ocjenjuju.

Zakon koji je sada na snazi, i pored strogih zaprećenih kazni, daje fotografima mnogo više slobode u radu od prethodnog. Evo kratkog objašnjenja šta se po zakonu sme činiti sa opremom za snimanje u SCG, da li je fotografija validan dokaz na sudu i drugih važnih pitanja.

Šta sve omogućavaju zakoni o slobodi pristupa informacijama a šta novinari nedovoljno koriste? Novinari su prvi pozdravili usvajanje zakona o slobodi pristupa informacijama u svim bivšim jugoslavenskim državama i prvi odustali da se masovnije pozivaju na njih. Razloga ima više, ali najčešće se svode na dva osnovna: novinari nemaju puno vremena u svakodnevnoj trci za novim vijestima i, uz to, nemaju povjerenja u zakonske procedure i u birokratske vlasti.

Kako se primjenjuju zakoni o slobodi pristupa informacijama u zemljama bivše Jugoslavije? Primjeri iz Bosne i Hercegovine, Hrvatske i Srbije, međutim, pokazuju da je entuzijazam, s manjim izuzecima, već splasnuo nakon usvajanja zakona. Nevladine organizacije su se prve umorile nakon što su zakone “izgurale” u parlamentima, novinari pokolebali zbog zakonskih procedura i rokova, a državnim organima više ništa i ne treba pa da “olabave” obaveze koje im nameću ovi zakoni.

Kleveta u medijima česta je tema rasprava i sporova u zemljama zapadnog Balkana. Za to postoje dva osnovna razloga: brojnost sudskih procesa protiv novinara i urednika, kojih ima na stotine, i sve češći zahtjevi medijske zajednice za dekriminalizacijom klevete. Ali, svaki put kad se pomene dekriminalizacija klevete lokalne vlasti po pravilu uvijek izvlače isti rezervni argument: zašto da klevetu izbacujemo iz krivičnog/kaznenog zakona kad to ne rade ni ostale evropske zemlje?

Nedavna presuda zagrebačkog Općinskog suda, kojom je istaknuti intelektualac, univerzitetski profesor u Rimu i poznati pisac i polemičar, Predrag Matvejević, zbog klevete drugog pisca (Mile Pešorda) osuđen na uvjetnu kaznu zatvora pet mjeseci, Hrvatskoj je donijela više štete nego koristi. Štete su mahom na političkom planu, a minimalne koristi

Objavljivanje telefonskih razgovora snimljenih bez znanja sagovornika kao i prisluškivanih razgovora u srpskim medijima veoma je često. Novinari rutinski snimaju sagovornike bez njihovog znanja, čak i kada im je cilj samo preciznije citiranje. Po zakonu, tajno snimanje, kao i objavljivanje takvih snimaka, može se tretirati kao krivično delo.