U BiH ni na jednom nivou vlasti nema specijalizovane institucije koja bi uopšte registrovala, a kamoli radila na suzbijanju ilegalne trgovine umjetninama, antikvitetima ili arheološkim nalazima, kao da ovaj oblik kriminala ni ne postoji. Ovo su zabrinjavajuće činjenice koje je otkrio novinar ONASA-e Dževad Ćesko radeći na nedavno objavljenoj priči za program „Istraživačko novinarstvo i organizirani kriminal“.

Iako je Bosna i Hercegovina prva zemlja u regionu koja je uvela Zakon o slobodi pristupa informacijama, ni nakon 6 godina rezultati njegove primjene nisu zadovoljavajući. Ne postoji mehanizam za efikasnu implementaciju Zakona, u čijem tekstu nema ni konkretnih novčanih kazni za prekršioce. Neophodno je uvesti instituciju Povjerenika za informacije čije bi odluke bile obavezujuće, a njegovu nadležnost proširiti i na Zakon o zaštiti tajnosti podataka.

Početnike u redakcijama niko ne uči tehnikama intervjua, iako je to možda i najteži zadatak sa kojim se sreću. Evo tri vežbe koje je trener ponudio koleginici na početku karijere, na osnovu tri njena

Branislav Grković, polaznik “Programa istraživačkog novinarstva: Priče na temu organiziranog kriminala” NetNovinar trening centra Mediacentra Sarajevo i Centra za istraživačko novinarstvo iz Zagreba, otkrio je da zakoni u Srbiji posjedovanje dječje pornografije ne tretiraju kao krivično djelo. Priča je objavljena na četiri strane u listu “Vreme”, 08. februara 2007. i možete je pročitati ovdje.

Priča “Pranje novca ponovo će se kažnjavati” autorice Andreje Kasanić, nastala u prvoj generaciji “Programa istraživačkog novinarstva: Priče na temu organiziranog kriminala” NetNovinar trening centra, uzrokovala je da se u Kazneni zakon Rebublike Hrvatske ponovo uvrsti odredba o kažnjavanju “pranja novca”.

Precizno se dogovori sa urednikom. Počni da pišeš na vreme. Najviše vremena posveti najvažnijim stvarima. Ubedi urednika da je priča važna. Sam očisti tekst od suvišnih reči i izraza. Najmanje značajne stvari postavi na kraj teksta. Budi spreman da sam skratiš svoj tekst.

Mediji i novinari su “dežurni krivac” uvijek kad politika i političari nemaju drugo rješenje i bolji izgovor. Mediji su posljednja “odbrana” i žrtva promašenih politika. Normalno je da političari imaju vlast, ali nije normalno i u demokratskom društvu nije prihvatljivo da je zloupotrebljavaju, pogotovo kad to čine kako bi se u javnosti predstavili u boljem svjetlu nego što zaslužuju.

Skupili su sve zaposlene i honorarce, predstavili im problem, zajedno ga definisali, a onda ih sve pitali: „Kako da ovo rešimo“? Zajedno su iznašli sedam rešenja i načine njhove primene, koristeći kreativni i profesionalni potencijal svih svojih ljudi. Sve u jednom jedinom danu.