Rezultati rada Linije za pomoć braniteljima i braniteljicama ljudskih prava pokazuju da su kršenja prava sistemska, dok BiH istovremeno najavljuje prvi zakon u Evropi posvećen njihovoj zaštiti.

foto: Mediacentar Sarajevo

Branitelji i braniteljice ljudskih prava u BiH susreću se s različitim izazovima u svom radu posljednjih nekoliko godina – od pokušaja diskreditacije do otvorenih prijetnji i pritisaka iza kojih, nerijetko, stoje nositelji javne vlasti, političari ili druge osobe na poziciji moći. Istaknuto je to na predstavljanju završnih rezultata Linije za pomoć braniteljima i braniteljicama ljudskih prava u Bosni i Hercegovini (Human Rights Defenders Helpline), održanog u organizaciji Helsinškog parlamenta građana Banja Luka i Udruženja BH novinari u Sarajevu.

Linija za pomoć braniteljima i braniteljicama ljudskih prava je počela sa radom u 2024. godini uz financijsku podršku Evropske unije sa ciljem pružanja besplatne pravne i hitne stručne pomoći braniteljima i braniteljicama ljudskih prava u Bosni i Hercegovini koji trpe nasilje, napade i prijetnje zbog zaštite i javnog zagovaranje ljudskih prava. Na uspostavljanju Helpline za branitelje i braniteljice ljudskih prava i njenom jačanju zajedno su radili spomenute organizacije Helsinški parlament građana i BH novinari.

U periodu od dvije godine, odnosno tokom 2024. i 2025. godine, Helpline je vodila 17 slučajeva, od kojih je, prema riječima Filipa Novakovića, pravnika i koordinatora Linije, „njih 11 zatvoreno – neki uspješno, drugi djelomično uspješno, a treći neuspješno iz raznih razloga“.

„Borba za pravo u BiH nije pitanje pravne argumentacije nego izdržljivosti i ustrajnosti u tom procesu. Problem nije samo formalne prirode, problem je implementacija prava u praksi, a posebno su pogođeni oni koji postavljaju pitanja, traže odgovore i zahtijevaju poštovanje prava. Linija je i kreirana upravo zbog tog konteksta i nije to paralelni sistem djelovanja nego mehanizam zaštite i podrške, povezivanje sa relevantnim tijelima zaštite ljudskih prava u zemlji i inostranstvu“, rekao je Novaković.

Analiza slučajeva potvrđuje da kršenja dolaze iz različitih dijelova sistema, nastavio je Novaković, jer „pritisak nije izolovani incident nego rasprostranjeni institucionalni obrazac“. Posebno je zabrinjavajuće nepostupanje i administrativna šutnja, odnosno ignorisanje odluka i presuda. U tom smislu naveo je i koja se prava najčešće krše – pravo na pravično suđenje, povreda slobode izražavanja posebno pravo na pristup informacijama, kao i kršenja slobode medija, kršenje prava djece, osoba s invaliditetom, ekoloških prava.

„Prava se ne krše u praksi pojedinačno, nego se radi o višestrukim kršenjima prava. I nije riječ samo o povredi konkretnog prava, nego i zastrašivanja svih onih koji imaju namjeru da se time bave i to je znatno veći problem“, ukazao je Novaković.

Prema njegovim riječima, potrebni su i politička volja i institucionalna odgovornost, kad je u pitanju djelovanje braniteljica i branitelja ljudskih prava, jer oni „nisu neprijatelji države, nego njen najvažniji saveznik i korektiv“.

Zakon po kojem će BiH biti prva u Evropi

Najavio je i zakon o zaštiti osoba i organizacija koje se bave zaštitom i promocijom ljudskih prava, u skraćenom nazivu zakon o braniteljima ljudskih prava, za koji je rekao kako je specifični pravni instrument koji će pružiti sveobuhvatnu pravnu zaštitu onima koji se nalaze u statusu branitelja i braniteljica ljudskih prava. Potvrdio je kako je taj zakonski prijedlog „u početnom draftu“, ali i rekao da postoji interes zvaničnih institucija Bosne i Hercegovine da se nađe u zakonodavnoj proceduri.

„Bosna i Hercegovina će se tim zakonom svrstati u jako mali broj zemalja u svijetu koje imaju sistemski zakon kojim se štite prava branitelja i braniteljica ljudskih prava, kao što su, na primjer, Mongolija, Kostarika, Niger, Nigerija itd. Važno je napomenuti da će Bosna i Hercegovina biti prva država u Evropi koja ima zakonsko rješenje o zaštiti branitelja i braniteljica ljudskih prava“, najavio je Novaković.

Prema njegovim riječima, članice Evropske unije „imaju soft law instrumente poput uputstava, instrukcija, vodiča za zaštitu branitelja i braniteljica sa ljudskih prava“.

„Činjenica je da u Evropskoj uniji još uvijek ne postoji konsenzus da se donese određeno zakonsko rješenje, pa će Bosna i Hercegovina na taj način prednjačiti u odnosu na druge evropske države“, zaključio je Novaković.

Koliko i kako mediji prate braniteljice i branitelje ljudskih prava

Profesorica Lejla Turčilo sa Fakulteta političkih nauka Univerziteta u Sarajevu predstavila je rezultate istraživanja o tome koliko i kako mediji prate braniteljice i branitelje ljudskih prava, odnosno koliko posvećuju prostora i u kojem formatu temama ljudskih prava. Za istraživanje je rekla kako predstavlja „dodir sa stvarnošću“, jer je praćen kvantitet izvještavanja, nivo kvaliteta izvještavanja, način uokvirivanja, te reakcije online javnosti na teme i branitelje ljudskih prava.

Tokom monitoringa medijskih objava u prvoj fazi, odnosno tokom 2024. godine, u manje od pet posto slučajeva, mediji su se bavili ljudskim pravima. Uglavnom su to bili izvještaji (50 posto), dok je tematskih priča i intervjua bilo manje od 15 posto.

„Ipak, ohrabruje terminologija koja se koristi u izvještajima. Značajno je i da se govorilo o građanima jer svako od nas može biti branitelj odnosno braniteljica ljudskih prava“, rekla je Turčilo.

U drugom monitoringu, odnosno tokom 2025. godine, znatno više prostora (17,57 posto) dobile su teme o ljudskim pravima, no izvještaji su i dalje bili dominantna forma (54 posto), dok su teme i intervjui dobili 11 posto, a vijesti 35 posto prostora u medijskim objavama.

Prema zaključcima istraživanja, postoje teme o ljudskim pravima, ali u obimu koji ni u kojem slučaju nije dovoljan, koriste se uglavnom copy/paste metode, dominantna forma je izvještaj / vijest, postoji polarizacija medijskog i javnog prostora po entitetskim i ideološkim linijama, te selektivan i jednostran pristup u izvještavanju, a detaljnije i dubinski se izvještava kad su pitanju manji mediji ili mediji koji su dio civilnog društva. Ključni nedostaci su reaktivan pristup, dnevno izvještavanje umjesto tematskih priča, kao pritisak onih medija koji nastupaju kao produžena ruka politike.

„Isto tako primijetili smo da, iako nisu brojni, pa u kvantitativnom smislu možda nisu i reprezentativni, ipak postoje primjeri izuzetno profesionalnog, kvalitetnog medijskog izvještavanja, posebno u slučajevima kada branitelji i braniteljice ljudskih prava trebaju podršku javnosti i ona se dobiva kroz medije“, ocijenila je Turčilo.

Ukazala je i na to da je primijećeno kako „ton medija diktira i ton komentara, odnosno odnos javnosti prema pitanjima i braniteljima i braniteljicama ljudskih prava“.

„Kada su naslovi senzacionalistički, i ton medija prema braniteljima i braniteljicama ili temama iz oblasti ljudskih prava je negativan, veći je broj komentara, govora mržnje, huškanja, diskriminacije i sl. Nije to ništa novo, ali je dobro vidjeti na jednom reprezentativnom uzorku, jer nas to podsjeća na odgovornost i medija ne samo za način kako izvještavaju, nego kako uokviruju ove teme, kroz naslove, fotografije, opremu i sl. Što su mediji profesionalniji, to je i odnos javnosti korektniji prema ovim izuzetno važnim temama“, poručila je Turčilo.

Dala je i određene preporuke medijima da što je više moguće, u skladu s kapacitetima, rade dublje analitičke i istraživačke priče, a ne samo da pokrivaju dnevne događaje; da poštuju osobnost i privatnost braniteljica i branitelja ljudskih prava, te da informacije koje se ne tiču javnog interesa ne iznose u javnost, a posebno ne na diskriminatoran i huškački način; da ni u kom slučaju i ni sa kakvim ciljem niti agendom ne šire dezinformacije i neprovjerene informacije, kao ni aluzije ni insinuacije na račun aktivista i branitelja ljudskih prava; da uklanjaju komentare koji predstavljaju govor mržnje; da imaju smjernice za izvještavanje o marginaliziranim grupama i zajednicama, kao i o temama iz oblasti ljudskih prava općenito.

Jedinstven način pružanja besplatne pravne i druge pomoći

Do uspostavljanja Helplinea za branitelje i braniteljice ljudskih prava, nije postojala niti jedna lokalna organizacija ili telefon za pomoć, specijaliziran za pružanje zaštite u rizičnim situacijama ovoj grupi aktivista i aktivistica civilnog društva, navedeno je u pozivu za događaj. Također, pojam i priroda rada branitelja i braniteljica ljudskih prava u Bosni i Hercegovini nije dovoljno poznat za bh. institucije i pravni sistem, ni za širu javnost, a aktivisti i aktivistice se ne prepoznaju kao branitelji ljudskih prava. Zbog svega navedenog, uspostavljen je ovaj jedinstven način pružanja besplatne pravne i druge pomoći, sa ambicijama da preraste u dugoročno održiv mehanizam podrške, zaštite i zagovaranja.

„Postoji cijeli segment ljudi koji su izloženi prijetnjama i raznim vrstama pritisaka. Nismo ih namjerno zvali aktivisti nego branitelji i braniteljice ljudskih prava kako bi im dali znatno veću vrijednost, jer preko njih vidimo stanje demokratije i ljudskih prava. Oni su na prvoj liniji odbrane ljudskih prava i u stanju su da preokrenu cijelo društvo“, rekao je Aleksandar Žolja, izvršni direktor Helsinškog parlamenta građana Banja Luka.

Dodao je i kako je cilj projekta pokazati da braniteljice i branitelji ljudskih prava „nisu sami“,, nego da će kroz mali tim pravnika, advokata, imati barem podršku koja je jako važna jer procesi znaju jako dugo da traju, jako puno da koštaju i sami ljudi ne mogu da snose sve te troškove“.

Predstavio je i publikaciju Branitelji i braniteljice ljudskih prava u Bosni i Hercegovini – prava položaj i prepreke, koja je dostupna i online.

„Uloga branitelja i braniteljica ljudskih prava u Bosni i Hercegovini neizostavan je element borbe za inkluzivnije, slobodnije i ravnopravnije društvo. Njihov rad i angažman ključni su za unapređenje demokratskih procesa, jačanje institucija i zaštitu osnovnih prava građana“, navedeno je u publikaciji.

„Međutim, branitelji i braniteljice ljudskih prava suočeni su sa brojnim izazovima koji otežavaju ostvarivanje njihove misije, od pravnih prepreka i nedostatka institucionalne podrške, do prijetnji, pritisaka i negativne percepcije u javnosti“.

Dali su i konkretne preporuke za poboljšanje položaja branitelja i braniteljica ljudskih prava, odnosno kako bi se unaprijedila pozicija i omogućio njihov efikasniji rad. Set preporuka cilja različite sektore i obuhvata promjene u propisima, institucionalne intervencije, razvoj pozitivnih praksi, kao i podizanje svijesti i podrške javnosti. One imaju za cilj da pruže temelj za stvaranje povoljnijeg okruženja u kojem će branitelji i braniteljice ljudskih prava moći djelovati slobodno i bez straha od posljedica.

___