Bh. online mediji: Kako zaustaviti govor mržnje u komentarima

Bh. online mediji: Kako zaustaviti govor mržnje u komentarima

Bh. online mediji: Kako zaustaviti govor mržnje u komentarima

Govor mržnje na najčitanijim news portalima u BiH, predstavlja jedan od problema kojima se medijska zajednica naše zemlje u posljednje vrijeme počela ozbiljnije baviti. Tim veoma osjetljivim pitanjem – koje za sobom nužno povlači i pitanje slobode izražavanja i interneta kao slobodnog prostora – govorom mržnje na internetu će se u budućnosti zajedno morati baviti mediji, regulatorna tijela, ali i pravosudni organi i policija.

Foto: Pixabay

Web portali preuzimaju dominaciju nad medijskim tržištem mnogo većom brzinom nego što usvajaju profesionalne standarde izvještavanja, a u njihovoj trci da budu prvi ali ne i nužno tačni, raste broj nedosljednih i neprovjerenih informacija kao i količina diskriminacijskog sadržaja, čime se povećava i govor mržnje u komentarima - onom prostoru kojeg web portali daju na slobodno korištenje čitaocima, smatra Ljliljana Zurovac, izvršna direktorica Vijeća za štampu BiH.
 

Urednici najvećih web news portala i medijski stručnjaci u BiH, pokrenuli su rasprave o tome kako regulisati prostor predviđen za komentarisanje na takav način da on bude oslobođen od govora mržnje, ali i dalje ostane prostor slobode i pluralizma mišljenja. Tokom okruglog stola „Sadržaji na internetu koji podstiču na nasilje: uloga javnog i privatnog sektora“ kojeg je u Sarajevu krajem novembra organizovala Misija OSCE-a u BiH u saradnji sa Ministarstvom sigurnosti BiH, rekli su da bi prosto uklanjanje uvredljivih komentara iziskivalo jako puno vremena, a da redakcije web portala često nemaju dovoljno resursa da angažuju osobe koje bi se posebno bavile nadgledanjem prostora za komentarisanje.

„Ukidanjem komentara, na neki način se ukida jedan od glavnih elemenata web portala. Problem komentara je stalni problem i u akciji stop govoru mržnje, bilo bi jako dobro da svaki portal ima mogućnosti i sredstava za bar jednu osobu koja bi se time bavila jer je užasno teško kontrolisati masu komentara koji dođu,“ kaže glavna urednica sarajevskog portala Depo.ba, Angelina Albijanić-Duraković.

Iako Depo nema toliko komentara koliko ih imaju neki drugi čitaniji portali, Albijanić-Duraković kaže je Depo mijenjanjem dizajna, potpunim ukidanjem mogućnosti komentarisanja, brisanjem ili kontrolom komentara uspio smanjiti broj uvrednljivog sadržaja.

„Nemoguće je, naravno, uvijek sve kontrolisati i može se potkrasti komentar koji predstavlja govor mržnje,“ kaže glavna urednica Depo.ba.
 
Foto: Ljlijana Zurovac, Vijeće za Štampu
 
Vijeće za štampu BiH, kao organizacija-članica Alijanse nezavisnih vijeća za štampu Evrope, usvojilo je preporuku o moderiranju komentara, u skladu s okolnostima u BiH. Preporuka kaže da urednik web portala nije odgovoran za sadržaj koji neki posjetilac postavlja u času kada se to dešava, ali da bi trebalo da reaguje na govor mržnje.

„Ako je komentar uvredljivog, diskriminacijskog, klevetničkog sadržaja ili sadrži govor mržnje, urednik je obavezan odmah ukloniti taj komentar – sam, to će biti najpovoljnije, ili, nakon što Vijeće za štampu ukaže na neprimjereni sadržaj. Ako urednik ne bude to učinio on postaje jednako odgovoran i za taj sadržaj, kao što je odgovoran za uredničke sadržaje“, objašnjava Zurovac, „Naravno da urednici ne mogu 24 sata nadgledati komentare, niti imaju toliko ljudi koji mogu samo to raditi. Trebalo bi imati jednu redakciju namijenjenu samo za to.“
 
Ukidanje mogućnosti komentarisanja nije rješenje
 
Rješenje za ogromnu dilemu mnogih urednika u online medijima, šta uraditi s komentarima: ukinuti ih ili ih kontrolisati, većinom nije u prvome, jer smatraju da bi  time bila ograničavana sloboda izražavanja.

Jedno od rješenja velikih svjetskih medija, kao što je Washington Post ili Huffington Post, a što su i pojedini bh. online mediji također uradili, bilo je ukidanje anonimnih komentara.

Bh. urednici smatraju da bi potpunim ukidanjem komentara nestala i povratna informacija koja je novinarima veoma važna, jer na taj način imaju uvid u teme i priče koje su građanima zaista važne, ali i feedback za obavljeni posao.
 
Foto: Okrugli sto "Sadržaji na internetu koji podstiču na nasilje"
 

„Kada već radite u online mediju i imate povratnu informaciju, vi ne možete da je ignorišete. Putem raznih mehanizama mjerenja, u svakom trenutku znamo kako neki tekst reaguje, i kakva reakcija može biti na njega, i, kao novinar, ne možete se tome oduprijeti. Vjerovali ili ne, vrlo često autori, pogotovo ljudi koji u našim blog komentarima objavljuju svoje stavove, imaju želju da ostane mogućnost komentarisanja. 

Dakle, ljudi žele da vide kakvu će reakciju izazvati i često se zna desiti da se razvije jako dobra diskusija, odakle mi čak izvučemo neki komentar pa ga objavimo, a ponekad, naravno, imamo i zahtjev da oni budu ukinuti“, tvrdi Albijanić-Duraković.
 
Uredništvo banjalučkog portala Buka.ba, odlučilo se za ukidanje komentara ispod onih članaka koji ne privlače veliki broj čitalaca. Svaki komentar, prije nego što se objavi, prođe kontrolu, navodi Elvir Padalović, član te redakcije.
 
„Mi nismo ukinuli komentare, nego se oni ne pojavljuju na tekstovima koji ne izazivaju pažnju javnosti, a to su obično ekonomija, privreda – to nikoga ne interesuje, i onda to ljudi i ne komentarišu. Dnevno obradimo nekih stotinjak komentara, a to znači da je svaki komentar, prije nego što stigne ispod teksta, neodobren. 

Zatim imamo folder gdje ulazimo u svaki komentar i iščitavamo ga, kako bismo vidjeli da li sadrži govor mržnje, vjersku, nacionalnu, rasnu, spolnu netrpeljivost. Nakon što procijenimo da određeni komentar ne sadrži ništa od pomenutog – odobrimo ga. Svakako, nekada se potkrade neki komentar koji jednostavno nismo primijetili,“ kaže Padalović.

Foto: Elvir Padalović, portal Buka.ba
 
Vijeće za štampu je tokom prošle godine radilo na eksperimentalnoj kampanji Stop Hate Speech, koja je uključivala i analizu govora mržnje u komentarima na bh. portalima. Ljiljana Zurovac iz te nevladine organizacije navodi kako postoji spremnost medijske zajednice da radi na rješenju tog problema, ali da nedovoljan angažman državnih institucija usporava proces. Ona dodaje da pored toga, građani još uvijek ne razumiju da govor mržnje ne podrazumijeva slobodu govora, a problem je i vjerovanje kako je anonimnost na interentu zagarantovana i apsolutna.


„Radi se o tome da zbilja veliki broj građana ne razumije kako anonimnost građana na internetu ne postoji i da, ako naše službe to žele, mogu vrlo lako otkriti njihov identitet. U posljednjih pet godina, mi smo uložili mnogo prijava policiji ukazujući na drastičan govor mržnje, dakle pozivanje na klanje, na rat, na nacionalne sukobe ili na direktne prijetnje određenim osobama prozvanim imenom i prezimenom. U nekoliko slučajeva polcija u RS-u otkrila je identitet osoba, SIPA-i smo, također,  prijavili nekoliko slučajeva, a od Tužilaštva BiH smo dobili potvrdu da su im bili proslijeđeni neki slučajevi, te da je jedan slučaj u procesu. Dvije godine nakon toga, nemamo još nijednu informaciju o tome šta se dogodilo.“

Jedno od otvorenih pitanja ostaje i problem komentarisanja na društvenim mrežama koje vrlo često zamijene prostor za komentarisanje na internet portalima, ali se ni Regulatorna agencija za komunikacije, ni Vijeće za štampu, ne bave tim sadržajima, jer je to slobodni prostor za izražavanje, a ne medij, i standardi koje Vijeće za štampu primjenjuje u medijskoj zajednici ne može primijeniti na socijalne mreže.

„Uvijek naglašavam da smo mi u Bosni i Hercegovini sretnici da imamo apsolutnu slobodu korištenja interneta, kao i pristup informacijama iz svih mogućih medija, i da moramo tu slobodu sačuvati. Neozbiljnim i neodgovornim korištenjem te slobode mi ćemo je drastično ugroziti“, zaključuje Zurovac.

 

Ovaj tekst je objavljen u partnerstvu sa Osservatorio Balcani e Caucaso za projekat European Centre for Press and Media Freedom (ECPMF) i sufinansiran sredstvima Evropske komisije. Autori publikacije su odgovorni za njen sadržaj i stavovi koji su u njemu izneseni ni na koji način ne odražavaju stavove Evropske komisije.