Podrška iz Sarajeva: Šta bismo znali o genocidu u Gazi da nema novinara

Podrška iz Sarajeva: Šta bismo znali o genocidu u Gazi da nema novinara
'Niste sami', poručuju građani Bosne i Hercegovine narodu Palestine u najavi skupa podrške koji će biti održan u nedjelju, 12. oktobra.
foto: Nidal Šaljić
Podrška koja je stizala iz svijeta tokom rata u Bosni i Hercegovini mnogo je značila njenim građanima. Akcije solidarnosti koje su organizovane sa ciljem ukazivanja na ratna stradanja, nosile su poruku bh. građanima da nisu sami te da se njihova bol vidi u svijetu.
Od 7. oktobra 2023. godine, kada je Izrael počeo rat u Gazi, iz Bosne i Hercegovine je grupa građana počela ukazivati na sve strahote i razaranja bez premca koje je Izrael počeo činiti palestinskom narodu u Pojasu Gaze. Nemali broj akcija podrške stizalo je i od novinara i novinarki iz Sarajeva koji su organizovali različite akcije sa ciljem da se zaustavi taj rat, ali i uz poruku da novinari u Gazi znaju da nisu sami.
Nadu da će novinarima i novinarkama u Gazi zbog sarajevskog protestnog skupa makar na čas biti lakše, izrazila je novinarka Edina Kamenica u novembru prošle godine kada je bila organizovana jedna od takvih akcija. I danas, uoči novog protesta za narod Palestine koji će biti održan u Sarajevu 12. oktobra, naglašava da misli isto - strašno je biti bez kuće, bliskih, hrane, vode, a najstrašnije je „ako osjetiš da za tvoju nesreću nikoga nije briga“.
„Kao što je uostalom i meni bilo kada sam u rijetkim trenucima 'dolaska' struje gledala neke ljude, u nekim gradovima svijeta kako traže mir za Bosnu i Hercegovinu. Nikad nisam zaboravila te trenutke i do danas sam duboko zahvalna svim tim nepoznatim ljudima za dragocjene mrvice sreće”, izjavila je Kamenica u tekstu na Media.ba uoči prošlogodišnjeg skupa solidarnosti „Umjetnička intifada“ na kojem je izražena podrška novinarima u Palestini i Libanu.
„Ponosna sam što me je, eto, sudbina dovela u društvo onih koji iskreno saosjećaju sa patnjama Gaze - i to ne kriju. Koji, dakle, ne sjede na dvije stolice i ne govore pitijskim jezikom kada ih pitaju o tome šta se događa u Gazi. Genocid se događa. Provodi ga država Izrael, potpomognuta Zapadom i Istokom, Sjeverom i Jugom. I, taj genocid samo prelazi iz jedne u drugu fazu. Ide prema onoj najopasnijoj: da se uklone svi tragovi, ljudi, života... Da ispadne kao da tu nikad niko nije živio. Da nije novinara, uspjelo bi to“, riječi su Kamenice uoči novog skupa podrške.
Podrška iz svijeta, tokom rata u Bosni i Hercegovini, značila je i novinarki Eldini Zolj-Balenović. U izjavi za Media.ba kaže kako se uvijek sjeti izvještaja iz Barcelone 1992. gdje su se okupili građani u znak podrške Sarajevu.
„Meni je to tada ulilo snagu i vratilo vjeru da nismo zaboravljeni“, govori Zolj-Balenović.
Ove godine protesti sa konkretnim zahtjevima
Prošle, kao i ove godine, neformalna grupa građana i građanki, među kojima je znatan broj novinara i novinarki, organizuje masovni skup podrške narodu Palestine. Tokom demonstracija će izraziti i podršku novinarima u Gazi. Transparent na kojem će pisati „Palestinski novinari su heroji!” nosit će sarajevske kolege.
Protest će početi u 13 sati kod Spomen-obilježja ubijenoj djeci opkoljenog Sarajeva (1992–1995), nakon čega će uslijediti protestna šetnja ulicama Maršala Tita i Zmaja od Bosne do prostora između Zemaljskog muzeja BiH i Historijskog muzeja BiH, gdje će biti pročitani zahtjevi upućeni institucijama Bosne i Hercegovine. Tokom protesta građani će moći potpisati peticiju za ispunjenje zahtjeva koji će naknadno biti dostavljeni institucijama Bosne i Hercegovine. Peticija je dostupna i online na ovom linku.
Tokom posljednje dvije godine, prema podacima organizatora, Izraelske odbrambene snage ubile su više od 67.000 ljudi, među kojima je više od 20.000 djece. Među ubijenima je i više od 220 novinara. Ubijeni su i ljekari i zdravstveni i humanitarni radnici.
Zbog toga su organizatori posebno pozvali ljekare, zdravstvene radnike, novinare i medijske radnike da na protest dođu u bijelim mantilima ili s PRESS oznakama, kao izraz solidarnosti s palestinskim kolegama.
Poziv je upućen i Crvenom križu, spasiocima, prosvjetnim radnicima, studentima, umjetnicima, muzičarima, glumcima, arhivskim radnicima i udruženjima antifašista da se pridruže.
„Ove demonstracije shvaćamo i kao naš doprinos rastućoj pobuni građana svijeta protiv kolonijalizma, represije i svih drugih oblika ugnjetavanja koji dominiraju međunarodnim odnosima i ozbiljno prijete čovječanstvu“, saopštili su organizatori.
Više je novinara koji javno osuđuje zločine Izraela
Novinar Azhar Kalamujić kaže da na ove proteste izlaze sa konkretnom listom zahtjeva institucijama Bosne i Hercegovine.
„Tražićemo da institucije BiH jasno osude zločine nad civilima i dosljedno primijene međunarodno pravo - uključujući podršku postupcima pred međunarodnim sudovima, uvođenje embarga na oružje i ciljane sankcije akterima koji doprinose zločinima. Tražimo prekid diplomatske, ekonomske, kulturne i sportske saradnje sa Izraelom dok se ne osigura zaštita civila, jačanje humanitarne, obrazovne i zdravstvene pomoći palestinskom narodu“, kaže Kalamujić.
Zahtjevi insitucijama
Cilj demonstracija je, kako dodaje Kalamujić, da se u Bosni i Hercegovini stvori zajednica novinara koja će raditi na konkretnim akcijama prikupljanja i slanja pomoći kolegama u Gazi i Zapadnoj obali.
„Sastavni dio našeg zahtjeva o pružanju podrške Palestini pred međunarodnim sudovima je i to da se u procesu za genocid naglase zločini koje je Izrael počinio prema ljudima koji su izvještavali iz Gaze i sa Zapadne obale“, naglašava Kalamujić.
Kao i Edina Kamenica i Eldina Zolj-Balenović, Kalamujić je takođe jedan od novinara koji glasno ukazuje na stradanja ljudi i novinara u Gazi. Krajem prošle godine je, u izjavi za Media.ba, rekao da je tadašnji protest prilika da se mediji u Bosni i Hercegovini prisjete sebe kada su bili u sličnoj situaciji te da Palestinci još ne uživaju takvu pažnju.
Na pitanje da li se išta promijenilo od tada, odgovara da danas znatno više kolega javno osuđuje zločine Izraela prema novinarima u Palestini nego što je to bilo na početku ovog rata u Gazi, odnosno od 2023. Kaže da se neformalnoj grupi pridružuju pojedine kolege, ali da je i dalje ogroman broj onih koji, kako je rekao, „u ovome što rade ne nalaze svoj interes“. I dalje izostaje masovna podrška, jer nju, kako naglašava, „zaslužuju ljudi koji već dvije godine pišu najepohalniju stranicu u historiji ratnog novinarstva“.
„Bojim se da smo još duboko u hladnom pogonu i da nismo ni blizu tačke kada bi naša podrška bila adekvatna onom što oni čine za profesiju i istinu o Palestini, ali i razotkrivaju sve laži o humanizmu zapadnog društva, jednakosti i ljudskim slobodama“, mišljenja je Kalamujić.
Izrazio je nadu da će pojedina novinarska udruženja koja su, kako je istakao, obaviještena o njihovim namjerama, pozvati članove da se probude.
„Postoji veliki front verbalne podrške novinarima u Palestini, ali čini se da je za nas novinare u Bosni i Hercegovini kućni prag ogromna nesavladiva planina. Teško je ljude izvući iz zone komfora i dovesti ih na ulicu, pokrenuti ih da se uključe u konkretne akcije bilo koje vrste“, podcrtao je Kalamujić.
Čuvari obraza profesije i veliki ljudi
Palestinski novinari su, prema riječima Kalamujića, veliki profesionalci, čuvari obraza profesije i veliki ljudi. Izrazio je nadu da će, kako je rekao, doći dan kada će im se pridružiti, baš onako kako su se novinarima u Bosni i Hercegovini pridružili novinari iz svjetskih medija tokom rata u BiH. Takođe, kako je dodao, povrh svega želi da dočekaju slobodu u zemlji koju vole i za koju daju živote.
Prema riječima Eldine Zolj-Balenović, jako je važno da upravo novinari iskazuju podršku svojim kolegama zbog istine, činjenice, pravde.
„Naš poziv je upravo to. Ako se ugasi istina, nestat će jedan narod. Zbog toga su novinari, uz medicinske radnike najizloženiji agresoru u Gazi, a broj ubijenih raste iz dana u dan. Cilj je ubiti istinu“, poručuje Zolj-Balenović, dodajući da vjeruje da će se okupiti veliki broj ljudi i dokazati da Sarajevo pamti i da je Sarajevo uvijek na pravoj strani.
Udruženje BH novinari takođe će učestovati na protestima. Pozvali su novinare i novinarke i druge medijske radnike da se odazovu na poziv i protestnom šetnjom odaju počast novinarima ubijenim u Pojasu Gaze.
To udruženje je i početkom prošle godine organizovalo događaj na kome su upozorili na ubistva novinara. Spomen na ubijene novinare, uz paljenje svijeća, bio je organizovan ispred Vječne vatre u Sarajevu.
U godini iza nas Gaza je sve više nestajala
U godini koja je iza nas, a računajući je od prošle manifestacije (op.a. protestnog skupa iz novembra prošle godine), Gaza je, kako je izjavila Kamenica za Mediacentar, sve više nestajala. Njeni stanovnici, a među njima i novinari, sve su više ubijani. Kamenica kaže kako je prije godinu dana, prema podacima Međunarodne federacije novinara, bilo 140 ubijenih novinara, a da ih je danas 222. Medijski radnici su za Kamenicu neprocjenjivo važni svjedoci genocida.
Ona kaže kako su smrti nekih od novinara, kao što je smrt Anasa Al Sharifa, „pogodile u srce ljude širom planete“. Njegov, ali i odlazak drugih medijskih radnika, Kamenica je doživjela kao odlazak bliske osobe. Oni su, podcrtala je Kamenica, bili prozor kroz koji smo gledali Gazu. Do onoga što je stvarnost Gaze, dodaje, ne bismo doprijeli da nije bilo novinara i njihove hrabrosti.
Podsjetila je na riječi generalnog sekretara Međunarodne federacije novinara Antonyja Bellangera koji je rekao da je Gaza postala groblje novinara. Istovremeno, dodaje da je Gaza, u neku ruku, novinarstvu općenito vratila uveliko izgubljeni sjaj, kredibilitet i značaj.
„Možemo li uostalom samo zamisliti šta bismo znali o genocidu da nema novinara“, upitala je Kamenica.
Čitanje imena ubijene djece u Gazi
Kamenica, Zolj-Balenović i Kalamujić, dio su grupe građana Sarajeva koji kod Vječne vatre od početka prošle godine svakog utorka čitaju imena ubijene djece u Gazi.
Zolj-Balenović kaže da su slične akcije solidarnosti iz svijeta njoj, kao djevojčici opkoljenog Sarajeva, mnogo značile.
„Svaki put kada izađem iz kuće sa kufijom oko vrata, kada čitam imena ubijene djece Gaze, stojim uz i sa ljudima koji se trude da skrenu pažnju na genocid u Gazi, nadam se i želim da do naših kolega novinara, ali i svih stanovnika Gaze dođe poruka da nisu sami, da su u našim dušama, da su u našim molitvama, da glasno i jasno izgovaramo njihova imena, mislimo na njih, upozoravamo na njihovo stradanje“, naglašava.
Kamenica u razgovoru za Media.ba kaže i da su reakcije na čitanje ove grupe jedna posebna priča te da ih ima mnogo dirljivih. Ipak, kako kaže, najviše pamti dvije djevojke koje su u hidžabima stajale nedaleko od grupe, a da je jedna od njih grčevito plakala.
„Druga ju je zagrlila... i ostale su tako dugo. Onda su se odmakle, a ta što je plakala sjela je na pločnik i nastavila plakati. Otišle su malo prije našeg završetka, pa ne znam ni ko su, ni odakle“, prisjetila se Kamenica.
Dodala je i da je na jedno od čitanja došlo i nekoliko kolegica i kolega iz Palestine koji su raznim povodima boravili u Sarajevu. Kaže kako je teško opisati njihovu reakciju.
„S jedne strane, povod čitanju je smrt palestinskih mališana, a s druge strane nisu mogli sakriti zahvalnost što prisustvuju tom događaju i što se uvjeravaju, svojim očima i ušima, da smrt njihovih najdražih jeste i naša duboka rana, i da za tu ranu mi tražimo lijek ožalošćenim, ali i odgovornost za ubice. Sjećam se čvrstog zagrljaja jedne novinarke. Imala sam utisak da je tim snažnim stiskom htjela reći sve – i o nesagledivoj nesreći svoga naroda i o svojoj, ali i o tome da je trenuci poput ovih kod Vječne vatre nadahnjuju i hrane, zauvijek“, govori Kamenica.
Umjesto kolegama, poruka bh. vlastima
Edina Kamenica nema poruku za kolege u Gazi jer joj se, kako kaže, čini da bi bilo suvišno šta god bi im rekla.
„Preko njihovih života prešlo je sve ono što niko nikada nije mogao ni zamisliti, njihovo iskustvo u protekle dvije godine, taman da danas počne stvarni mir, daje im za pravo da oni mogu dijeliti lekcije svim novinarima na svijetu, o svemu. Iako, sigurna sam, njima to ne bi padalo na pamet“, kaže Kamenica.
Umjesto kolegama, poruku bi uputila bh. vlastima. Podsjeća ih da su, kako naglašava, dužni dosljedno primjenjivati međunarodno pravo kada je u pitanju genocid u Gazi. To insistiranje i građana i novinara bi, kako kaže, više obradovalo Palestince nego bilo koji protest.
Ona kaže da nikad ne učestvuje u nečemu ako to za nju nema smisla, dodavši da svaki protest, svaki glas protiv zla ima smisla. Ima smisla i kako kaže „onaj naš sugrađanin koji povremeno sam prođe gradom noseći zastavu Palestine“, jer radi nešto što ima smisla.
Uvjerena je da do kolega u Gazi vrlo brzo dođe svaka informacija iz svijeta koja se veže za kataklizmu u Gazi, pa će tako biti i sa ovim protestima.
„Možda će neko od njih, ko je klonuo baš tog trenutka, dobiti nanovo energiju, podstrek. Jer, zna, tamo neki nepoznati ljudi misle i na njega. Samo zbog takve mogućnosti vrijedi dići glas, vrijedi koračati u koloni, pa i ako kiša pada“, podcrtala je Kamenica.
Poručila je da duboko vjeruje u moć udruženih ljudi koje je povezala plemenita misija ili nečija bol koju oni hoće izliječiti.
„Juče smo žrtve bili mi (i još smo), danas je Gaza, a sutra opet možemo biti mi. A i nema ljepšeg osjećaja od onog kada znaš da si uradio sve što je bilo do tebe“, zaključila je Kamenica.
___
Želite sedmični pregled vijesti, analiza, komentara i edukacija za novinare u Inboxu Vašeg e-maila? Pretplatite se na naš besplatni E-bilten ovdje.