Mediji bez specijaliziranih novinara za vanjsku politiku

Foto: Infobiro

Još jedna radna sedmica je iza građana BiH. Mediji su izvještavali o raznim temama od kojih su kao i uvijek dominirale one političke. Uprkos „bolovima u leđima“, Milorad Dodik se u ponedjeljak odazvao pozivu za njega nelegitimnog državnog tužilaštva. Fudbalska repezentacija BiH je istog dana u Zenici izgubila utakmicu od Portugala rezultatom 5:0, a reprezentacija BiH u sjedećoj odbojci je dan ranije odbranila titulu prvaka Europe i 11. put osvojila zlatnu medalju. Javnost nije bila jednako zainteresirana za ove dvije utakmice.

U nedelju se održao i Kongres SDA, a članovi ove političke partije su imali dvije opcije: ili da ponište listić ili da glasaju za jedinog kandidata za predsjednika stranke. Dnevni avaz je najavio formiranje još jedne stranke u BiH. Svijet nezainteresirano gleda na ubijanje djece, žena, novinara u Gazi.

Ljudi u BiH su iz dana u dana sve siromašniji. 

Milorad Dodik pred Sudom BiH

U ponedjeljak Milorad Dodik se odazvao pozivu državnog tužilaštva da se u Sudu BiH, zajedno sa Milošem Lukićem, v.d. direktorom Službenog glasnika RS, izjasni da li je kriv za nepoštivanje odluka Visokog predstavnika u BiH Christiana Schmidta. Za dnevne novine u BiH, pojavljivanje predsjednika Republike Srpske je bila vijest za naslovnice, a Dodik glavna zvijezda.

Urednici dnevnih novina Dnevnog avaza, Nezavisnih novina, Glasa Srpske i Dnevnog lista različito su izvijestili o ovom sudskom procesu, ali su svi uporno prenosili nesuvisle izjave predsjednika RS-a.

Uredništvo Glasa Srpske je zakazano ročište najavilo tekstom „Pravni cirkus u Sudu BiH“. U tekstu se mogu pročitati Dodikove izjave: od one da ide pred Sud BiH jer nema pravo da se povuče i da je njegovo pojavljivanje prilika da se Srpska oslobodi Sarajeva i BiH. Motiv njegovog pojavljivanja o kojem piše Glas Srpske jeste i da se upotpuni cirkus koji ima svoju genezu od američkog ambasadora Michaela Muprhyja preko neizabranog stranca Schmidta, muslimanske tužiteljice i muslimanske sutkinje. Dan kasnije, uredništvo Glasa Srpske se odlučilo da dešavanja iz Suda BiH opremi naslovom „Lakrdija širokih razmjena“, a tekst dodatno “osnaži” izjavama ljudi koji su na Sud BiH došli da budu podrška Miloradu Dodiku.

Druge dnevne novine su na naslovnicama i u tekstu prenosile ono što se dešavalo u sudnici. Mediji su prenijeli da je Dodik rekao da nije razumio optužnicu jer je napisana na ćirilici i da ga je uvrijedilo da u sudnici nema zastave Republike Srpske. Na poziv sutkinje da ustane prilikom izjašnjavanja, Dodik je to odbio govoreći da ne može ustati jer ga bole leđa. Medijima je kasnije izjavio da je sve ''to politički process'', da je “presuđen i prije samog procesa'', a da je i za sve kriv “onaj kreten iz Američke ambasade''.

Dodik je samo jedan od političara koji ne dobija ozbiljna pitanja novinara na ovakve i slične izjave. Bilo bi za očekivati da novinari pitaju Dodika da im pojasni zašto američkog ambasadora naziva tako. Čisto radi eksperimenta bilo bi i zanimljivo prvom narednom prilikom Milorada Dodika u njegovom prisustvu opisati istom imenicom – da provjerimo njegovu reakciju.

Dolazak Dodika na Sud BiH bila je prilika i da ga novinari pitaju i to kako je moguće da je prihvatio poziv Tužilaštva BiH i pojavio se na Sudu BiH za koje tvrdi da su nelegitimni. Kada god mu se ukaže prilika, trenutni predsjednik RS-a apostrofira nelegitimnost ovih institucija. Isto je činio, naprimjer, i u aprilu 2009. kada je rekao da su SIPA i Tužilaštvo BiH nelegitimni jer ne postoje u Dejtonskom mirovnom sporazumu. Mediji su ga mogli pitati i da protumači izjavu iz decembra 2008. kada su  Nezavisne novine prenijele da je nezadovoljan radom Suda BiH i da za Vladu RS, čiji je on predsjednik, nije prihvatljivo da Republici Srpskoj sude Muslimani. Dva dana poslije je pojasnio da nije mislio tako nego da su njegove riječi pogrešno protumačene. 

Dodik je i ovaj put bio zvijezda čitavog procesa. Njegov partner u procesu Miloš Lukić nije toliko zanimao novinare uprkos činjenici da bi mogao platiti visoku cijenu svoje lojanosti Dodiku. Lukić je kao v.d. direktor Služebnog glasnika RS potpisao Ukaz predsjednika Repulike Srpske o proglašenju zakona da se odluke Visokog predstavnika ne objavljuju u Službenom glasniku RS i da se odluke Ustavnog suda BiH ne primjenjuju na teritoriji Republike Srpske. Lukić je pristao da bude saučesnik u nečemu što raniji direktori nisu. Ostavku na mjesto direktora Službenog glasnika prvo je podnio Vladimir Janković, a samo mjesec dana na toj poziciji je bila i Milka Devušić.

Možemo reći da je rezultat prvog „okršaja“ Milorada Dodika sa Tužilaštvom i Sudom BiH 0:1. Čovjek koji ove institucije smatra nelegitimnim, legitimirao ih je pojavljivanjem pred njima.

Devedeset i pet godina ranije, tačnije u novembru 1928.godine, u procesu zvanom „Bomaški proces“, koji se vodio u Zagrebu, Josip Broz Tito, želeći da delegitimiše Kraljevski sud u Zagrebu, je izjavio da ne priznaje Kraljevski sud već samo sud Komunističke partije. Nepriznavanje suda Brozu nije pomoglo. Presuđen je na zatvorsku kaznu za nešto višu od pet godina.

Sukob koji traje godinama

Napadi Hamasa na Izrael, a zatim višednevno bombardovanje Pojasa Gaze od strane Izreala, pokazalo je jednu od bolnih tačaka printanih medija u BiH, a to je da redakcije nemaju novinare čija je specijalnost vanjska politika. Izvještavanje o onome šta se dešava na Bliskom istoku je bilo svakodnevno, ali na osnovu stranih izvora. Dio priča su najavljene i na naslovnim stranama.

Mediji su koristili različite izvore, većinom strane medije. Nezavisne novine tekstove potpisuju sa B92 i Euronews, a Oslobođenje, Dnevni list i Dnevni avaz uglavnom u tekstovima navode New York Times, različite izvore iz Palestine i Izreala i izvještaje međunarodnih organizacija. Također u njihovim izvještajima brojevi ubijenih i ranjenih se ponešto razlikuju. U ponedjeljak, 16.10., Nezavisne novine su objavile da je ubijeno 2.329 a ranjeno 9.714 osoba. Dnevni avaz da je ubijeno 2.300 osoba bez podataka o ranjenim, a Oslobođenje da je ubijeno 2.300, a ranjeno 10.000 ljudi. U većini slučajeve nedostajalo je šireg konteksta i pozadine priče.

Pored masovnog stradanja civila, napadi Izraela i Hamasa ostat će zapamćeni i po velikom broju ubijenih novinara. Prema posljednjim podacima, 21 novinar je ubijen u periodu od 07.10 do 20.10 na području Izreala, Gaze i Libana. Poređenja radi, novinar Mirza Čubro u svojoj knjizi „Ubijanje istine o Bosni“ je zabilježio da je u ratu u BiH ubijeno 19 novinara. Ovako veliki broj ubijenih novinara pokazuje i da su oni postali mete.

Međunarodni dan borbe protiv siromaštva

Sedamnaesti oktobar je Međunarodni dan borbe protiv siromaštva i socijalne isključenosti, koji je ustanovljen u Parizu 1987.godine. U BiH oko 2.700 ljudi trenutno koristi javnu kuhinju Crvenog križa. Oko 16% građana BiH živi ispod nacionalnog praga siromaštva, navodi se u tekstu Dnevnog lista. U tekstu Nezavisnih novina iz septembra ove godine, pronalazimo i podatak da se oko 19.000 građana hrani u 57 javnih kuhinja širom zemlje, što je broj svih stanovnika Bužima, Foče, Goražda, Ilijaša i Kotor Varoši.

U digitalnom arhivu - Infobiro dostupno je mnogo tekstova na temu siromaštva u BiH. Agencija za statistiku BiH je početkom oktobra objavila publikaciju Socijana zaštita 2017-2022, prema kojoj je krajem prošle godine u BiH bilo 402.186 punoljetnih korisnika socijalne zaštite, osoba koje u toku godine jednom ili više puta koriste određene oblike i mjere socijalne zaštite i usluge socijalnog rada. Od ovog broja njih 167.520 spadaju u grupu osoba koje nemaju dovoljno prihoda za izdržavanje. Broj maloljetnih korisnika usluga socijalne zaštite također je velik i iznosi 107.850. Među maloljetnicima, najveći broj korisnika socijalne pomoći su djeca od 7 do 14 godina. Njih je 36.275.

Ali ovi podaci, na osnovu pisanja medija, manje su zanimljivi javnosti.

___