Političke i ekonomske promjene dovele su sivu damu američkog novinarstva pred velike odluke. Kako se najpoznatiji predstavnik tradicionalnog novinarstva nosi sa tehnološkim promjenama, novim modelima finansiranja i rastućim i mijenjajućim zahtjevima čitalaca? Novi izvještaj o planovima i budućnosti New York Times-a  pokušava odgovoriti na ova pitanja.

Jedna od omiljenih tema jutarnjih tvitova novog američkog predsjednika Donalda Trumpa je „propadajući New York Times“, 166 godina stara novina koja danas zapošljava 1,300 novinara i novinarki. Podaci o pretplatama pokazuju da to ni u kom slučaju nije istina, no kuda ide “siva dama”, kako je ova kuća poznata u medijskim krugovima? Može li se stari gigant prilagoditi novim trikovima?

Interaktivni izvještaj objavljen početkom 2017. pokazuje da je Times spreman otvoreno diskutovati o svojoj budućnosti, da su vremena tajnih dopisa i internih analiza koje "cure" u javnost stvar prošlosti i da je vlasnicima najpoznatijeg štampanog medija na svijetu jasno da njegova budućnost i pravac zanimaju cijeli medijski svijet.

Preporuke autora izvještaja prate medijske trendove uopšte: povećanje fokusa na vizualne sadržaje, integraciju različitih digitalnih formi i "opušteniji i pristupačniji" jezik prilagođen modernoj čitalačkoj publici. Kombinacija dubinskog, istraživačkog sadržaja sa aplikacijama posvećenim specifičnim grupama čitatelja New York Timesov je recept za zadržavanje starih pretplatnika i privlačenje novih.

Kao i svaki tradicionalni medij u moderno doba, NYT se suočio sa tehnološkim napretkom i shvatio da ga mora prigrliti ukoliko želi opstati. New York Times je posljednjih godina testirao i uveo niz inovacija, nakon što je interni izvještaj 2014. godine otkrio privilegirani tretman štampanog izdanja i redakcijski otpor promjenama.

NYT danas ima nekoliko odjela posvećenih radu na inovacijama: Grupa 2020 bavi se analizom i planiranjem, Story[X] eksperimentira sa novim tehnologijama, poput virtualne stvarnosti i mašinskog učenja, a Grupa Beta centar je digitalnih inovacija i novih proizvoda koje New York Times nudi.

Predstavnici kompanije rado naglašavaju da Times danas ima više novinara koji znaju programirati nego bilo koji drugi medij, no izvještaj navodi da je još uvijek potrebno uložiti dodatne napore u obučavanje kadrova i kreiranje raznolikije radne snage. Prema jednom ispitivanju, žene NYT doživljavaju kao novinu koju „vode i pišu muškarci“.

Jedan od najvećih izazova uredništva predstavlja povećan utjecaj čitalaca na sadržaj.

„Čitaoci plaćaju naše račune u većoj mjeri nego ikada prije. Čitaoci imaju više moći nego ikada prije – i tako treba biti“, kaže Dean Baquet, izvršni urednik NYT-a u intervjuu koji je najavio izvještaj.

Pitanje korisničkih komentara, boljka brojnih online portala, riješeno je njihovim prominentnijim prikazivanjem unutar teksta, što je čitaoce stavilo u određenu ulogu saradnika na tekstu. Uključivanje čitalaca u proces prikupljanja informacija i dorade priče ne znači da Times olabavljuje svoje novinarske standarde, naprotiv. Korištenje korisničkog sadržaja i novih tehnologija za anonimno dostavljanje informacija, urednike je potaklo da uvedu još strožu kontrolu anonimnih izvora, koji se povrgavaju višestrukom ispitivanju i provjeri.

Neki od najambicioznijih planova NYT-a odnose se na širenje na međunarodno tržište, u koje je početkom 2016. najavljeno ulaganje od 50 miliona dolara.

„Mislimo da postoji mnogo, mnogo ljudi – milioni ljudi širom svijeta – koji žele ono što New York Times nudi. I vjerujemo da, ukoliko dođemo do tih ljudi, da će oni platiti i rado i dosta“, smatra Baquet.

New York Timesov sadašnji model digitalnih pretplata najuspješniji je u modernom movinarstvu. Nakon krize izazvane padom prihoda od oglašavanja u štampanom izdanju, kada je rukovodstvo prodalo NYT zgradu, pozajmilo 250 miliona dolara od meksičkog milijardera Carlosa Slima (koji sada posjeduje 17% akcija) i prodalo svoj udio u bostonskim Red Soxima, postalo je jasno da se preživljavanje tog medijskog giganta ne može uzeti zdravo za gotovo. Uvođenje paywalla 2012. pokazalo se kao uspješno i New York Times danas, 20 godina nakon pokretanja web sajta, ima 500 miliona dolara prihoda od digitalnog oglašavanja i pretplata godišnje, više nego bilo koja druga publikacija.

A šta je sa Trumpom, koji koristi svaku priliku da New York Times nazove „propadajućim“ i „posustajućim“ u svojim nastupima na Twitteru i čiji je trijumf na prošlogodišnjim američkim predsjedničkim izborima NYT, kao i svi drugi mediji, propustio da predvidi?

FAKE NEWS media knowingly doesn't tell the truth. A great danger to our country. The failing @nytimes has become a joke. Likewise @CNN. Sad!

— Donald J. Trump (@realDonaldTrump) February 25, 2017

NYT je na Trumpove prozivke odgovorio podacima koji pokazuju da je broj pretplata na njihova izdanja u posljednjoj godini zapravo porastao, a u noći dodjele Oscara premijerno je prikazana i New York Timesova prva TV reklama u deset godina, koja direktno navodi politike Trumpove administracije kao razlog za agresivno novinarsko izvještavanje. U televizijskom terminu u kojem reklama od 30 sekundi košta između 2 i 2,5 miliona dolara, NYT američkoj javnosti poručuje: „Istina je teška. Istinu je teško znati. Istinu je teško pronaći. Istina je sada važnija nego ikada.“ U trogodišnjem planu najavljeno je da će Times godišnje izdvajati pet miliona dolara za izvještavanje o Bijeloj kući.

„Zašto se moramo promijeniti? Zato što su naše ambicije velike: da dokažemo da postoji digitalni model za originalno izvještavanje za čiju proizvodnju su potrebni vrijeme i stručnost. Ovo je jedini način da zaštitimo ono što želimo da radimo. Biti neaktivan i bojažljiv u zamišljanju budućnosti, znači ostati u prošlosti", kaže se u trogodišnjem planu kompanije.

Nakon 166 godina prilagođavanja političkim, ekonomskim i tehnološkim promjenama, teško je zamisliti da bi NYT mogao prestati postojati. Ali imati na umu tu mogućnost neophodno je za njegov opstanak.