Novi evropski zakon nalaže izradu nacionalnih baza podataka o vlasništvu medija

Foto: Pixabay

Više nacrta zakona koji su ključni za oblast medija i komunikacija u pripremi su u Bosni i Hercegovini. Ministarstvo komunikacija i prometa BiH trenutno vodi više radnih grupa za izradu nacrta zakona o elektronskim medijima, zakona o elektronskim komunikacijama i zakona o transparentnosti medijskog vlasništva.

Ministar komunikacija i prometa Edin Forto kaže da se trenutno radi na prednacrtu zakona o elektronskim medijima, koji će postaviti standarde za elektronske medije na državnom nivou, ali se istovremeno analizira mogućnost jedinstvenog okvira koji bi uključio i štampane i online medije.

„Kada je riječ o prirodi budućeg zakona, radna grupa se usaglasila da treba pripremiti cjelovit propis koji će obuhvatiti sve medije, uz uvažavanje ustavne podjele nadležnosti“, navodi Forto.

Govori da prednacrt zakona o elektronskim medijima nije dostupan javnosti jer tekst nije finaliziran, ali da je pripremljeno 60 posto sadržaja. Kaže da se paralelno priprema i prednacrt zakona o elektronskim komunikacijama, pa su, navodi Forto, sastanci rjeđi.

Najavljuje da će zakon o elektronskim komunikacijama biti objavljen na platformi eKonsultacije u trećem kvartalu 2025. godine, a zakon o elektronskim medijima u posljednjem. Objašnjava da je rad na zakonu o elektronskim medijima zaustavljen dok se ne završi prednacrt zakona o elektronskim komunikacijama zbog preklapanja članova radnih grupa.

„Nakon završetka javnih konsultacija slijedi složena procedura: prikupljanje i obrada komentara, pribavljanje mišljenja nadležnih institucija, usklađivanje teksta i tek tada prosljeđivanje Generalnom sekretarijatu Vijeća ministara radi uvrštavanja u dnevni red. Precizan rok za upućivanje u Vijeće ministara i Parlamentarnu skupštinu BiH nije moguće dati, jer će trajanje zavisiti od broja i složenosti komentara. Želimo izbjeći situaciju da zakoni godinama 'putuju' kroz institucije, kao u Kafkinom Procesu, pa je prioritet kvalitetan nacrt“, govori Forto.

Sveobuhvatna i jedinstvena baza podataka

Bosna i Hercegovina godinama kasni s usvajanjem zakona o elektronskim komunikacijama i elektronskim medijima. Prema članu 104. Sporazuma o stabilizaciji i pridruživanju, koji tretira mreže i usluge elektronskih komunikacija, Bosna i Hercegovina je bila dužna uskladiti oblast mreža i usluga elektronskih komunikacija s regulatornim okvirom Evropske unije do 1. juna 2016. godine. Prethodnih godina formirano je više radnih grupa, ali nacrti nisu ušli u parlamentarnu proceduru.

Jedna od tačaka rasprave pri izradi novih zakona, a koja je naročito postala izazovna pri izradi zakona o transparentnosti medijskog vlasništva, jeste postojanje sveobuhvatne javne baze medija.

Advokat i stručnjak za medijsko pravo Aleksandar Jokić ističe da je sveobuhvatan javni registar medija ključan, jer čini vidljivim skrivene političke i ekonomske interese koji stoje iza medija, čime se štiti medijski pluralizm i sprečava prekomjerna koncentracija moći. Smatra da je uspostavljanje registra u Bosni i Hercegovini moguće, ali zahtijeva model koji uvažava složenu ustavnu strukturu.

„Najrealniji pristup je uspostavljanje koordinisanog sistema međusobno povezanih registara, po uzoru na belgijski model. To znači da bi entiteti i Brčko distrikt uredili oblast štampanih i online medija, dok bi državni nivo zadržao nadležnost za elektronske medije preko Regulatorne agencije za komunikacije (RAK). Ključno je da se državnim zakonom propiše obaveza da svi ti registri budu tehnički usklađeni i da se podaci slijevaju u jedinstvenu, javno pretraživu bazu podataka, koja neće imati 'nove nadležnosti', niti će moći da mijenja, dodaje ili briše podatke“, kaže Jokić.

Kaže da je ovakav koordinisani model politički prohodniji, jer omogućava postizanje transparentnosti bez potrebe za prenosom nadležnosti.

Ističe da transparentnost vlasništva nad medijima nije isključivo tehničko-pravno pitanje, već predstavlja jedan od temeljnih stubova demokratskog društva i vladavine prava. Upozorava da glavna opasnost leži u mogućoj političkoj zloupotrebi registra za pritisak na nezavisne medije, kao što se može vidjeti u namjerama pojedinih zakona u entitetu Republika Srpska, zbog čega je neophodno pažljivo formulisati odredbe ovog zakona.

Složen i fragmentiran sistem

Iz Ministarstva komunikacija i prometa kažu da se, u cilju usklađivanja s evropskim standardima, razmatra uspostavljanje jedinstvene baze podataka koja bi uključivala sve medije.

„Evropski akt o slobodi medija upravo to zahtijeva: član 6. traži da medijski servis - pružalac javno objavi svoje pravno ime, imena direktnih i indirektnih vlasnika i korisnika stvarne koristi te iznose javnih sredstava ili reklama koje prima, a države moraju uspostaviti nacionalne baze podataka koje sadrže te informacije. To je standard prema kojem se orijentišemo“, govori Forto.

Naglašava da se rad radnih grupa odvija u složenom kontekstu i fragmentiranom sistemu. Elektronske medije reguliše državni nivo, štampane entiteti, dok portali izvjegavaju bilo kakvu regulaciju.

„Radna grupa će odlučiti o modelu registra uz konsultacije s entitetskim vlastima – državni nivo nema nadležnost nad štampanim i online medijima, ali kroz zakon o elektronskim medijima možemo predvidjeti mehanizme saradnje i integrisani registar“, kaže Forto.

U Bosni i Hercegovini su trenutno dostupni ograničeni podaci o osnivačima i izdavačima medija koji su evidentirani kroz registre poslovnih subjekata, kroz registre udruženja i fondacija pri ministarstvima pravde za medije koji su dio nevladinih organizacija i, na primjer, registre izdavača i javnih glasila Ministarstva prosvjete i kulture Republike Srpske. Regulatorna agencija za komunikacije BiH ima spisak korisnika svojih dozvola, ali bez detalja o vlasničkoj strukturi, dok je više podataka za pojedine medije moguće pronaći i kroz BIRN-ovu bazu monitoringa medijskog vlasništva.

Civilno društvo je prethodnih godina realizovalo brojne javne rasprave i kampanje kako bi pitanje transparentnosti vlasništva nad medijima i regulacije neuređenog tržišta dobilo pažnju donosilaca odluka u Bosni i Hercegovini.

Forto kaže da radna grupa za izradu zakona o transparentnosti medijskog vlasništva kao polazni materijal koristi Nacrt zakona o javnosti vlasništva i zaštiti medijskog pluralizma iz 2018. godine, koji su izradili Udruženje BH novinari, Vijeće za štampu i online medije, Mediacentar i Nevladina organizacija „JaBiHuEU“, ali da ga je potrebno prilagoditi novim evropskim propisima. U tom je nacrtu predviđeno uspostavljanje baze podataka sa svim detaljima o vlasništvu, a neki od prijedloga su bili da bazu vodi Regulatorna agencija za komunikacije BiH ili Agencija za prevenciju korupcije i koordinaciju borbe protiv korupcije.

„EMFA propisuje da medijski pružaoci objave i beneficijalne vlasnike, dok Direktiva 2018/1808 naglašava da korisnici imaju legitimni interes da znaju ko je odgovoran za sadržaj. Također pratimo rješenja zemalja u okruženju: u Srbiji medijski registar omogućava uvid u vlasništvo, a u Crnoj Gori je zakonski zahtjev da se u impresumu objave svi vlasnici s udjelom većim od pet posto. Ove prakse pokazuju da transparentnost ne ugrožava poslovanje već gradi povjerenje“, govori Forto.

Deset godina registra medija u Srbiji

Registar medija u Srbiji pokrenut je početkom 2015. godine, kao centralizovana elektronska baza podataka koju vodi Agencija za privredne registre (APR), na osnovu prethodno usvojenog Zakona o javnom informisanju i medijima.

Iz Nezavisnog udruženja novinara Srbije (NUNS), koje je dalo značajan doprinos donošenju ovog, kao i druga dva zakona koja se odnose na medije (Zakona o elektronskim medijima i Zakona o javnim medijskim servisima), ističu da su usvojeni pod pritiskom međunarodne zajednice, posebno EU, u okviru procesa evropskih integracija.

„Protivljenje je dolazilo od medija bliskih vlasti, naročito onih koji ne poštuju novinarski kodeks. Iako su zakoni formalno usklađeni sa međunarodnim standardima, njihova primena pokazuje da bez političke volje nema stvarnog unapređenja slobode medija“, ocijenila je Tamara Filipović Stevanović, generalna sekretarka NUNS-a.

Novim Zakonom o javnom informisanju i medijima iz prošle godine dodatno je ojačana transparentnost vlasništva nad medijima i povećan broj podataka koji se moraju upisati u Registar medija.

„Član 47. Zakona precizno propisuje koje informacije se unose – od osnovnih podataka o mediju, do neposrednih i posrednih vlasnika i povezanih lica“, ističe Filipović Stevanović. Dodaje da primjena ove, kao i drugih odredbi zakona, u praksi izostaje, pa se pozitivni efekti ne vide.

„Izdavači su dužni da objave podatke o vlasničkoj strukturi, uključujući neposredne i posredne vlasnike, udele koje poseduju i povezana lica, a svaku promenu moraju prijaviti u roku od 15 dana. Time se formalno sprečava prikrivanje stvarnog vlasništva preko posredničkih firmi“, govori Filipović Stevanović.

Zakon takođe zabranjuje koncentraciju vlasništva koja može ugroziti pluralizam i slobodu javnog informisanja (čl. 53-55) i uvodi ograničenja kako bi se spriječilo da jedno lice stekne prevelik uticaj na tržištu. Najnovijim izmjenama iz juna 2025. godine uvedena je obaveza da mediji povezani sa operatorima elektronskih komunikacija u državnom vlasništvu imaju interni kodeks koji garantuje uredničku nezavisnost od poslovnih i vlasničkih interesa.

„Ipak, i ove odredbe se u praksi primenjuju nedosledno, a još češće zloupotrebljavaju. Sankcije za nepoštovanje su retke ili ih uopšte nema“, saopćeno je iz NUNS-a.

Iz ovog udruženja ističu da je profesionalna medijska zajednica posebno zabrinuta zbog člana 39. kojim je „omogućeno da Telekom, u većinskom državnom vlasništvu, bude osnivač i izdavač medija“, čime je „otvoren prostor za politički pritisak na zaposlene, što se videlo na primeru Euronews Srbija, gde je više od deset novinara i medijskih profesionalaca ostalo bez posla nakon što su se usprotivili promenama uređivačke politike“.

Crna Gora: Transparentnost i dalje problematična

Reformom medijskih zakona u Crnoj Gori iz 2024. godine usvojeni su Zakon o medijima, Zakon o javnom medijskom servisu i Zakon o audiovizuelnim medijskim uslugama (AVMU), sa ciljem unapređenja medijskog pluralizma, nezavisnosti javnog servisa i zaštite novinara.

Iako su Zakon o medijima i Zakon o AVMU donijeli određene novine u regulisanju medijske scene, ključni problem – transparentnost vlasništva nad medijima – ostao je netaknut. Marijana Camović Veličković, potpredsjednica Sindikata medija Crne Gore, koja je preuzela drugi mandat članice Savjeta RTCG, ističe da su novi propisi više uređivali druge oblasti, dok je pitanje vlasništva ostalo u sjeni.

Prema važećem okviru, Zakon o medijima uređuje evidenciju štampanih i online medija, dok se vlasništvom bavi Zakon o AVMU. Regulator – Agencija za audiovizuelne medijske usluge – vodi evidenciju TV i radio stanica.

„Ko su vlasnici crnogorskih medija, makar kada su u pitanju vodeći, uglavnom se zna. Svi su registrovani u Crnoj Gori i ta struktura je poznata. Ono što nam do kraja nije poznato je ko su vlasnici sestrinskih firmi koje stoje iza njih i u tom smislu postoji problem“, objašnjava sagovornica iz Crne Gore.

Dodaje i da su većinski vlasnici svih televizija sa nacionalnom pokrivenošću iz Srbije. „Problem nije što je u pitanju Srbija ili bilo koja druga zemlja, već što smo na taj način podložni stranom uticaju i potpuno nezaštićeni od njega.“

Zakon o medijima uveo je obaveznu evidenciju portala, ali samo za one koji žele pristup Fondu za podsticanje pluralizma medija. „Problematični portali svakako nisu vođeni javnim interesom, pa se ne registruju i nastavljaju rad kao da se zakon nije ni mijenjao“, navodi Camović Veličković. Prema njenim riječima, ni postupak evidencije postojećih medija još nije završen, pa se ne zna ni tačan broj medija u Crnoj Gori. „Posljednji zvanični podatak, prije stupanja zakona na snagu, govori o gotovo 220 medija“, dodaje.

Zakonom o medijima propisani su uslovi za sankcionisanje medija ili državnih organa, na primjer zbog nedostavljanja informacija o troškovima oglašavanja. Ipak, prema dostupnim informacijama, Ministarstvo kulture i medija do sada nije pokretalo postupke po tom osnovu.

„Mislim da su interesne grupe dobile zakon kakav su htjele jer je taj dio ostao i dalje nedefinisan i oni su na taj način završili posao. Ostali su netaknuti“, zaključuje Camović Veličković.

.Ovaj članak je produciran u okviru projekta "Reforme za integritet medija i slobodu govora", uz finansijsku podršku Evropske unije. Sadržaj je isključiva odgovornost autora i ne odražava nužno stavove Evropske unije. 

___