Finansijska neodrživost, politički pritisci i zavisnost od budžeta guraju lokalne redakcije u propast.

foto: Arnes Grbešić

Radiotelevizija Maglaj je pred stečajem. Razlog? Ne može da isplati dugove nastale početkom 21. stoljeća, tačnije između 2001. i 2008. godine.

Dugovanja od nepunih 200.000 konvertibilnih maraka, koja se najvećim dijelom odnose na neizmirene obaveze prema penzionom i fondu zdravstvenog osiguranja, narasla su, s kamatama, na gotovo pola miliona maraka.

Porezna uprava iz Zenice nedavno je ponudila RTV Maglaj dvije mogućnosti za plaćanje: otplatu osnovnog duga na 18 mjeseci ili izmirenje ukupnog iznosa sa zaračunatim kamatama u periodu od deset godina.

Nijedna od ponuđenih opcija za budžet ove medijske kuće nije prihvatljiva, jer se nalazi u nezavidnoj finansijskoj situaciji.

„Desetog novembra smo uspjeli isplatiti septembarske minimalce i druge obaveze. Sada imamo mjesec dana ovjerene zdravstvene knjižice. To ne znači da se teška finansijska situacija u našoj kući promijenila nabolje. Sada očekujemo blokadu računa“, kaže novinarka Admira Mulalić, koja je i jedna od vlasnica RTV Maglaj.

Sve to ipak znači da je pokretanje stečajnog postupka pitanje dana.

„Bila je najavljena inspekcijska kontrola poslovanja za posljednjih četiri ili pet godina. Nama su uradili kontrolu za posljednjih 20 godina i tako smo došli do te cifre, koja nije stajala svo vrijeme. Mi smo se trudili da izmirujemo zaostale obaveze prema svojim mogućnostima. Država je, međutim, rekla da to ne može tako i sada smo pred stečajem“, pojašnjava ona.

Firma u kojoj dobit nikad nije dijeljena vlasnicima

RTV Maglaj je privatni medij koji ima 11 vlasnika – četvero sadašnjih uposlenika i isto toliko penzionisanih radnika, te troje bivših radnika, koji su u međuvremenu napustili kuću i zaposlili se u drugim firmama.

„Ovo je jedina privatna firma u kojoj dobit, bez obzira kolika bila, nikad nije dijeljena vlasnicima. Mi nikad nismo imali dividendu. Taj se novac ostavljao, jer smo znali za dugove od 2001. do 2008. godine i da će doći na naplatu. Mislimo smo da će nas država ostaviti da i dalje radimo, a da prema nekom, ko je ispunio uslove za penziju, izmirimo obaveze da može u penziju. To smo i radili svo ovo vrijeme, a sad ne možemo ni to“, dodaje Mulalić.

„Mi smo 2000. godine otkupili RTV Maglaj, koja je u to vrijeme koštala 80.000 konvertibilnih maraka. Digli smo kredite, koje smo vraćali tri godine. Bio je tračak nade da mi kupovinom firme, odnosno vraćanjem tih kredita, kupujemo sebi radno mjesto. No, 25 godina kasnije pokazalo se da to nije baš tako“, podsjeća ona.

Pokretanje stečajnog postupka je pitanje dana

Za normalno poslovanje RTV Maglaj je potrebno oko 18.000 konvertibilnih maraka mjesečno. Iz opštinskog budžeta ova medijska kuća je za praćenje rada lokalne vlasti godišnje dobijala 66.000 konvertibilnih maraka, te po javnim pozivima za medije desetak hiljada maraka godišnje iz budžeta Zeničko-dobojskog kantona.

„Ostatak smo uspijevali zaraditi do ovog rješenja o dugovima za poreze i doprinose. Tih 18.000 mjesečno nije bilo lako obezbijediti, ali smo ih obezbjeđivali. Ljudi koji su koristili naše usluge više ne dolaze, jer se čulo da smo pred stečajem“, kaže Mulalić.

Svi rade za minimalnu platu

„Moramo reći da mi sve ove godine radimo za minimalnu platu. Svi zaposleni, pa i direktor, primaju minimalnu platu, koja se mijenjala kako je država donosila odluke o rastu minimalca. Mi jedva pokrivamo osnovne troškove. U posljednje četiri godine nikom nismo ostali dužni ni feninga, osim sami sebi“, naglašava radijska voditeljica Merima Pračić, koja je takođe među 11 vlasnika RTV Maglaj.

Radio Maglaj je osnovan prije 55 godina, dok je televizijski program pokrenut tokom ratne 1992. godine. Danas je u RTV Maglaj zaposleno osam ljudi.

„Ovdje se ne radi o tome da ovih osam ljudi ostane na poslu. U ovom momentu ovdje se radi da Maglaj zadrži svoju radioteleviziju“, kaže Mulalić.

„Oni koji su u ovom poslu znaju šta znači dozvola za rad. Za sve ove godine mi nismo imali nijednu pritužbu na naš rad. Najbolje rješenje za nas bi bio kupac, koji bi bio spreman da izmiri dugove. Nije važno hoćemo li mi ostati na poslu. O tome neka odlučuje novi vlasnik, ali nam je bitan taj neplaćeni radni staž“, dodaje Pračić.

'Radimo na opremi starijoj od nas', žale se zaposleni na RTV Maglaj

RTV Maglaj ne posjeduje imovinu, čijom bi se eventualnom prodajom mogli isplatiti dugovi prema penzionom i zdravstvenom fondu. Skromna i zastarjela oprema nalazi se u prostoru koji je vlasništvu Opštine Maglaj.  

„Ako vam kažem da u TV realizaciji imamo kabl, koji su postavili ljudi u junu 1992. godine, kad se formirala televizija, mislim da ništa više ne moram da kažem o našoj opremljenosti“, priča Mulalić.

„Radimo na opremi starijoj od nas“, dodaje Pračić.  

Političari ne trpe kritiku

U Bosni i Hercegovini važi nepisano pravilo da je finansiranje medija iz budžeta uglavnom povezano s političkim uticajem na uređivačku politiku. To znači da svaka kritika aktuelne vlasti, koja u tom trenutku odlučuje o trošenju javnog novca, može dovesti u pitanje funkcionisanje medija, koji dio neophodnih sredstava za rad dobijaju iz budžeta.

Za medijske stručnjake takva praksa je štetna i nedopustiva, te je istovremeno i pokazatelj kakav odnos prema medijima, koji posluju na siromašnom domaćem tržištu, imaju bosanskohercegovački političari.

Predstavnici vlasti na svim nivoima u BiH ne žele medije koji će objektivno i kritički izvještavati o njihovom radu.

Za Enesa Osmančevića, profesora komunikologije na Odsjeku za žurnalistiku Univerziteta u Tuzli, takva praksa je rezultat „diletantskog poimanja vlasti lokalnih i drugih moćnika“.  Smatra da oni zloupotrebljavaju javna sredstva za finansiranje medija, koji će „apologetski raditi u njihovom interesu.“

„Ljudi iz vlasti se jako loše odnose prema profesionalnim medijima i javnosti. Oni bi bili najsretniji kad uopće ne bi bilo medija, a ako već mora da ih bude, onda neka to budu potkupljeni mediji“, kaže Osmančević za Media.ba.

To je, prema njegovim riječima, i posljedica ukupnog siromaštva u bosanskohercegovačkom društvu.

„Imamo i siromašne medije i siromašnu demokraciju. Na ovaj način, nebrigom za medije i javnost, nebrigom za javno informiranje i pluralnost komunikacije, mi se, zapravo, dovodimo u jedno stanje koje podsjeća na neku vrstu antropološke regresije, dakle, na vraćanje u neke prethodne forme života prije nastanka medija. To govori o inertnosti društva, ali i o diletantizmu vlasti“, smatra Osmančević. 

Političari ne žele samo kontrolu nad javnim emiterima, nego i nad lokalnim medijima

Velida Kulenović, predsjednica Kluba BH novinari u Zenici i potpredsjednica Udruženja BH novinari, kaže da na forumima na kojima se raspravlja o medijskoj sceni u Bosni i Hercegovini navodi primjer RTV Zenica.

„Gradonačelnik Zenice u svakom trenutku može zaprijetiti da im neće prebaciti tranšu iz budžeta za mjesečno finansiranje. To je direktni pritisak i ugorožavanje njihovog rada, bez obzira ko je na vlasti. To je zabrinjavajuće“, ističe Kulenović.

„Izdvajanje tih sredstava može biti uslovljeno, jer se ne dozvoljava da pišete protiv osnivača javnog medija. Protiv njega ne možete pisati ništa. Sve mora biti podređeno šefu gradske kase“, dodaje Kulenović.

S druge strane, ti mediji se ne finansiraju iz džepa predstavnika vlasti, nego iz budžeta koji pune građani, te bi morali da rade u interesu tih građana, odnosno poreskih obveznika.

„To političari ne žele da razumiju. Ne žele da razumiju ulogu medija i značaj javnog interesa. To bi trebalo da bude dio njihove političke agende i mislim da im je potrebna edukacija o tome. To je ključna stvar“, naglašava Kulenović.

Poziv građanima da pomognu ostao bez odjeka

Zaposleni u RTV Maglaj, koji su se zbog dugova nastalih prije dvadesetak godina našli u teškoj situaciji, pozvali su građane da im pomognu.

„Molimo vas da nam pomognete, shodno svojim mogućnostima. Da probamo zajedno – kao sve ove decenije koje su iza nas. Nije jednostavno uputiti vam ovaj apel. Sve ove godine, priče o pomoći drugima pokretali smo ili pratili – mi. Da odmah znate, cijenjeni gledaoci i slušaoci, niste nam ništa dužni. Prilozi su na dobrovoljnoj osnovi“, navodi se u objavi na Facebook stranici jedinog elektronskog medija u Maglaju.

Apel za pomoć nije izazvao značajnije reakcije među građanima.

„Dobili smo dvadesetak simboličnih uplata, koje će građanima biti vraćene, ako dođe do pokretanja stečaja. U međuvremenu smo povukli apel za pomoć“, kaže Admira Mulalić.

Admira Mulalić pored gramofonskih ploča, vjerovatno najvrjednijeg dijela imovine RTV Maglaj

Gašenje lokalne RTV bio bi veliki gubitak za Maglaj, navodi opštinski načelnik Maid Suljaković.

„Nadam se da će se pronaći kvalitetno rješenje da opstanu. Općina Maglaj pruža godinama najveću finansijsku podršku lokalnoj televiziji“, kaže Suljaković.

„Isplate iz lokalnog budžeta RTV Maglaj su bile redovne. Pratili smo aktivnosti lokalne vlasti i prenosili sjednice Općinskog vijeća. Ukazivali smo i na komunalne probleme. Slobodno mogu da kažem da to nije uticalo na finansiranje iz budžeta, koje nije bilo dovoljno za sve mjesečne troškove“, kaže Admira Mulalić.

Informacija o mogućem stečaju u RTV Maglaj je „poražavajuća, jer je to, ipak, lokalni javni servis, bez obzira što se radi o privatnom mediju.“

„Nažalost, to može biti pokazatelj da se takvi slučajevi mogu događati u narednom periodu i sa drugim medijima. Podsjećam da smo ranije imali stečajni postupak u RTV Visoko“, podsjeća Kulenović.

Pokretanje stečaja ipak nije česta praksa

Iako postoje brojne analize strukovnog udruženja, stručnjaka za medije, te novinarski izvještaji o finansijskim (ne)prilikama u bosanskohercegovačkim medijima, pokretanje stečaja u medijskim kućama u posljednjih 30 godina nije bilo često.

Iako se provodi prema važećim zakonskim propisima o stečajnom postupku, postoje razlike u javnim ili privatnim medijima.

Primjeri iz Ključa i Visokog pokazuju da su nakon završenog postupka mediji u vlasništvu lokalnih samouprava prekinuli samostalno poslovanje, te su nastavili emitovanje programa u okviru lokalnih centara za kulturu.

Prema riječima Alena Jazića, bivšeg glavnog urednika, stečaj u RTV Visoko je karakterističan, jer nije prvenstveno pokrenut zbog problema finansijske naravi.

„U našem slučaju to je praktično bilo tjeranje s posla nepoželjnih osoba. Indikativno je bilo da smo svi mi koji smo ostali višak bili sa fakultetskom diplomom“, navodi Jazić.

Mediacentar je 2018. godine pisao da je tadašnja vlast u Visokom donijela odluku o pokretanju stečaja u javnom preduzeću RTV Visoko, te da se emitovanje programa nastavi u sklopu Javne ustanove „Centar za kulturu i sport“.

Jazić kaže da još nije uspio da naplati svoja potraživanja od RTV Visoko.

„Taj predmet je na Ustavnom sudu BiH. Interesantno je da su Opštinski sud i Kantonalni sud u Zenici presudli protiv nas, iako je svjedokinja odbrane, bivša direktorica tog Centra, u tom slučaju u kojem smo mi, bivši radnici, bili tužitelji, kazala da je sve što uradila bilo u suprotnosti s njenim principima i da te ljude treba obeštetiti“, podsjeća Jazić.

„Meni je ostalo devet godina neuplaćenog staža, razlika u platama, regresi, topli obroci. Prema meni je taj dug 2018. godine bio gotovo 85.000 maraka. Nije interesantno što ja ne mogu naplatiti svoja potraživanja, nego što ni država ne može naplatiti dugove za poreze i doprinose“, kaže Jazić.

Nova javna RTV u BiH?

Dok se mediji u Bosni i Hercegovini suočavaju sa finansijskim problemima, Vlada Zeničko-dobojskog kantona najavljuje osnivanje kantonalne televizije. Sredinom ove godine usvojena je odluka o osnivanju Javnog preduzeća „Televizija Zeničko-dobojskog kantona“. 

„Formiranjem ovog preduzeća sigurno ćemo napraviti jedan iskorak i imati bolju medijsku sliku rada Vlade ZDK i svih aktivnosti u narednom periodu, a i sjednice Skupštine ZDK će biti prenošene. Time ćemo imati bolju komunikaciju s građanima i sa svima drugim“, rekao je svojevremeno Adnan Šabani, kantonalni ministar za prostorno uređenje, promet i komunikacije i zaštitu okoline.

Marko Divković, predsjednik Udruženja BH novinari, nema dilemu o pozadini ove odluke.

„Vlast to nikad ne radi zbog građana, nego zbog sebe. Nema izuzetka, jer da je to trebalo građanima, osnovala bi je neka ranija vlast. To je samo borba za vlast preko raspolaganja javnim novcem, postavljanjem ljudi i uticajem na rad. To je shema koja nigdje nije omanula“, kaže Divković.

___