Sve više redakcija koristi AI-generisane vizuelne sadržaje, ali fotografi smatraju da to nije pošteno. 

Ilustracija: Said Selmanović

U pravom novinarstvu nema mjesta za fotografije koje je napravila vještačka inteligencija (AI), jasan je Amel Emrić, poznati fotograf iz Sarajeva, koji sada radi za međunarodnu novinsku agenciju Reuters.

Emrić nije ravnodušan prema medijima koji objavljuju generisane vizuelne sadržaje – ne čita tekstove s AI fotografijama te prestaje pratiti portale koji ih objavljuju.

“Vještačka inteligencija ne može kreirati izvornu, autentičnu fotografiju kojoj se može vjerovati i iza koje stoji autor”, kaže Emrić.

Objavljivanje AI fotografija u tekstovima, prema Emriću, upućuje na zaključak da njihovi autori vještačku inteligenciju ne koriste samo za to.

“Radi se o jednoj štetnoj praksi velike lijenosti i nerada. Umjesto da na terenu s olovkom i notesom skupljaju informacije, oni na internetu pronalaze gomilu neprovjerenih informacija koje onda objavljuju”, dodaje on.

Korištenje AI ilustracija umjesto fotografija u suprotnosti je s istinitim novinarskim izvještavanjem, misli i Mirza Mahmutović, profesor na Odsjeku za žurnalistiku Filozofskog fakulteta Univerziteta u Tuzli. On studentima predaje radijsko i televizijsko novinarstvo, novinarsku fotografiju i etiku javnog komuniciranja. Knjigu Komunikacija fotografijom objavio je 2024. godine.

“Slike generisane uz pomoć AI mogu izgledati kao fotografije, ali ne nose njihovu osnovnu vrijednost: garanciju autentičnosti”, objašnjava on.

Od stvarnosti do fikcije

Zbog toga se, podsjeća Mahmutović, fotoreporteri smatraju očevicima historije, koji pružaju vizuelni dokaz onoga što se dogodilo, što ne može da naruši ni moguća pristrasnost u kadriranju, jer prikazuju stvarne osobe i događaje.

“AI simulirani fotorealizam više ne garantira pretpostavku istinitosti: slika može izgledati potpuno vjerodostojno, a da njena fizička referenca u stvarnom svijetu uopće ne postoji. Time se briše granica između stvarnosti i fikcije”, kaže Mahmutović.

Prema njegovim riječima, objavljivanje sadržaja koje je kreirala umjetna inteligencija otvara ozbiljna epistemološka, etička i pravna pitanja u novinarstvu.

“AI generirane ilustracije, bez obzira na to koliko su estetski uvjerljive, ne dijele temeljnu epistemološku funkciju novinarske fotografije. One nisu rezultat praksi dokumentiranja i svjedočenja, već proračuna: proizvodi su modela obučenih na velikim korpusima slika čiji autori najčešće nisu poznati, a kontekst produkcije i autorskih prava nejasan”, navodi Mahmutović.

Objavljivanje AI fotografija ostavljeno je korisnicima društvenih mreža poput Facebooka ili Instagrama. Oni se mogu igrati s tim, ali oni nisu novinari, kategoričan je fotograf Amel Emrić.

“S Reutersom sam potpisao ugovor da ništa na fotografiji koju fotografišem ne smijem uraditi. To znači da ne smijem korigovati svjetlost, dodavati elemente, vršiti nikakve intervencije unutar fotografije. To su pravila sve tri velike svjetske agencije – autentičnost, izvornost, istinitost”, dodaje Emrić.

Objavljivanje AI slika u medijima koje zamjenjuju fotografije neprihvatljivo je i za istaknutog fotografa iz Sarajeva Almina Zrna, koji s druge strane napominje da živimo u “rigidnom kapitalizmu i s tehnološkim mogućnostima koje svakodnevno rastu i za koje ne znamo gdje su im granice.”

“Mislim da je to, prije svega, ekonomski trenutak. Zašto imati fotografa, davati mu platu, dnevnicu ili biti pretplaćen na neku novinsku agenciju, kad se može zamoliti AI da generiše što god hoćeš. Tu se, međutim, gubi istina. Može se dobiti ilustracija ili neki skeč koji mogu izmamiti osmijeh na licu, ali sve je to daleko od istine i onoga kako sam vaspitavan šta je novinarstvo i fotožurnalizam”, kaže Zrno.

AI fotografije u bh. medijima

Neki predstavnici medija u Bosni i Hercegovini istovremeno imaju potpuno drukčije mišljenje o korištenju AI fotografija.

Servisna informacija iz Gradske toplane o privremenoj obustavi saobraćaja na jednoj raskrsnici u Doboju zbog postavljanja vrelovodnih cijevi na portalu Dobojski.info sredinom juna ove godine objavljena je uz AI fotografiju.

Iako je u međuvremenu na portalu i njegovoj stranici na društvenoj mreži Facebook ispod objavljene slike nestalo objašnjenje da se radi o AI sadržaju, u ovom slučaju moguće je odmah uočiti da nije riječ o autentičnoj fotografiji, već da se radi o generisanom sadržaju. Lice jednog od prikazanih radnika ne liči na ljudsko. 

“Jasno je da se ne radi o autentičnoj fotografiji. Servisi koji nude takve fotografije za lokalne portale su skupi”, kaže vlasnik portala Slaviša Pavlović.

Nedostatak vremena, manjak ljudi, finansijski problemi, prema Pavlovićevim riječima, razlozi su za objavljivanje generisanih vizuelnih sadržaja.

“Ovako dobiješ sadržaj koji u suštini nije besplatan, jer ga moraš platiti. Besplatni AI sistemi ti naprave bez veze fotografiju, za 20 dolara mjesečno naprave ih onako, dok za 200 dolara možeš dobiti original. U tom slučaju bolje je platiti pravi servis“, kaže Pavlović.

AI sadržaje objavljuje i portal Buka iz Banjaluke.

“Koristimo mahom za ilustracije i karikature, ne primamo fotografije u AI. Ako mogu da upotpune tekst, daju mu dodatno na snazi, karikature i ilustracije su dobro došle. Naravno, ulažemo trud da opis bude takav da dobijemo ono što nam treba”, odgovaraju iz Buke.

Dodaju da su sistemi umjetne inteligencije “odličan alat koji sve više napreduje i da će u budućnosti biti sve više korišten”, posebno na profilima medija na društvenim mrežama.

“Ako imate neko pitanje za publiku ili anketu, može brzo da se djeluje“, navode oni.

Slično razmišlja i urednik portala Dobojski.info.

“To je trend koji se neće zaustaviti. Mislim da će u medijima biti sve više generisanih sadržaja”, kaže Slaviša Pavlović.

Korištenje umjetne inteligencije za kreiranje sadržaja u medijima zbog finansijskih problema ili nedostatka ljudi u redakciji za fotografa Amela Emrića nije prihvatljivo objašnjenje.

“Zašto se bave novinarstvom ako nemaju novca. Radim 35 godina kao fotograf. Za svjetske agencije radim kompletnu multimedijalnu produkciju, znači fotografiju, video i tekst. Vjerujte mi, niko ne koristi vještački kreirane animacije ili ilustracije”, kaže Emrić.

Opremanje tekstova s AI sadržajima nije novinarstvo niti stvaralaštvo. To nije novinarski rad, nego pravljenje fejk sadržaja, ističe fotograf Almin Zrno.

“Neko je to uradio za vas. Bitno je da ukucate ključne riječi i dobit ćete sve što vam treba. To može biti zgodno i jeftino. Ne košta maltene ništa, ali to nije žurnalizam”, kaže Zrno.

“Nemojte me shvatiti kao neprijatelja novinara i kolega. Ja sam neprijatelj lijenosti u novinarstvu. Fotograf mora otići na lice mjesta i biti na pravom mjestu u pravom momentu. Novinari koji ne idu na teren objavljuju gomilu neinteresantnog sadržaja. U kancelariji prepisuju tekstove i takvima su potrebne AI ilustracije”, dodaje Amel Emrić.

Budućnost fotografije u doba umjetne inteligencije

Vještačka inteligencija postala je jedna od centralnih tema vremena u kojem živimo. Ona se razvija i dok nastaje ovaj tekst i tu povratka nema.

AI sadržaji će nesumnjivo promijeniti novinarsku fotografiju, smatra profesor Mirza Mahmutović.

“Ta transformacija neće biti jednoznačna. Umjesto jednostavne zamjene fotografija zabilježenih uz pomoć elektroničkog senzora ili fotografske emulzije AI generiranim slikama, svjedočit ćemo vjerovatno raslojavanju funkcija fotografije u novinarstvu. U nekim domenima, kao što su ilustracije apstraktnih koncepata, vizualizacija scenarija budućnosti ili edukativni explainer formati, AI sadržaji već zauzimaju prostor koji fotografija tradicionalno nije pokrivala”, kaže Mahmutović.

Takav scenarij, međutim, ni u kojem slučaju ne znači nestanak izvorne fotografije iz medija, jer to prosto nije moguće.

“Kada je riječ o reportaži s mjesta događaja, o praćenju kriznih situacija, izvještavanju iz ratnih područja, sa protesta ili raznih lokalnih događaja, autentična fotografija ostaje nezamjenjiva, ne zato što je tehnički superiorna, već zato što je ukorijenjena u principu prisustva i odgovornosti”, navodi Mahmutović.

Umjetna inteligencija ne može zamijeniti čovjeka, njegov duh i imaginaciju pri nastanku fotografija. Takav sadržaj ne može generisati AI, naglašava i Almin Zrno.

“Intuiciju ili duhovnost koju imam AI nema u svojoj pohrani. To je samo moje, kao što niko na svijetu nema moj otisak prsta. Ono što stvaram, promišljam, zamišljam je samo moj otisak”, priča Zrno.

Budućnost fotografije u novinarstvu tehnološki napredak ne može dovesti u pitanje. Redakcijama će uvijek biti potrebni dobri novinari, fotografi i snimatelji.

“Ove AI igračke dobre su za reklamnu fotografiju, ali u novinarstvu su neprihvatljive, jer nisu istinite”, ističe Amel Emrić.

Nije pitanje hoće li AI promijeniti novinarsku fotografiju, već kakav će normativni okvir i edukacija pratiti tu promjenu, dodaje Mirza Mahmutović.

“AI sadržaji, ako se koriste bez jasne oznake, mogu dovesti do pada povjerenja u medije. Ali ako ih mediji počnu koristiti kao dodatne, a ne zamjenske forme, jasno označene i smještene u odgovarajuće žanrove, mogu obogatiti vizuelni jezik novinarstva bez kompromitacije njegovih osnovnih vrijednosti”, objašnjava on.

Profesor Mahmutović dodaje da zbog toga brojna novinarska udruženja pozivaju na jasno označavanje svih vizuelnih materijala generisanih uz pomoć umjetne inteligencije.

“Na primjer, Nacionalna asocijacija novinarskih fotografa SAD-a (NPPA) jasno ističe da je fotografija osnovno sredstvo dokumentiranja stvarnosti i da AI ilustracije ne mogu zamijeniti rad fotoreportera bez gubitka autentičnosti i povjerenja. Svjetska asocijacija novinskih izdavača (WAN-IFRA) traži obavezno označavanje svih slika koje su generirali AI modeli, kao i razvijanje internih redakcijskih politika koje će onemogućiti njihovu zloupotrebu. Pariška povelja o vještačkoj inteligenciji u medijima također jasno navodi da sve AI generirane slike moraju biti jasno označene, a isto se može pronaći i u izjavi o AI slikama prestižne Magnum agencije”, navodi Mahmutović.

Publika se ne bi smjela dovoditi u zabludu korištenjem AI sadržaja umjesto izvornih fotografija u medijima.

“Nove generacije fotografske opreme i aplikacija nastoje tako koristiti kriptografski potpis i metapodatke usklađene s otvorenim standardom C2PA (Coalition for Content Provenance and Authenticity) kako bi se pružio dokaz o autentičnosti snimka. U tom smislu, uloga fotoreportera evoluira: pored snimanja, oni postaju i svojevrsni čuvari integriteta digitalnog zapisa, pazeći da autentičnost njihovog rada ostane neokrnjena kroz digitalni lanac produkcije i distribucije. Naravno, cilj svih ovih aktivnosti nije da se odredi šta je istina, nego da se pruže dodatne informacije kako bi publika sama mogla donijeti informiranu odluku čemu da vjeruje”, ističe Mahmutović.

Umjetna inteligencija: Autentična fotografija je nezamjenjiva

“Izvorna fotografija će opstati tamo gdje je povjerenje publike ključno, a to su ozbiljne vijesti. AI može proizvesti sliku tuge, ali ne može uhvatiti stvaran pogled majke koja je izgubila dijete u ratu. To može samo fotograf koji je bio tamo.”

To je dio odgovora ChatGPT-a na pitanje o budućnosti fotografije u medijima u doba umjetne inteligencije. ChatGPT je jedan od AI sistema, nakon čije pojave je aktuelizirano pitanje korištenja generisanih sadržaja u medijima.

Ovaj tekst je proizveden uz finansijsku podršku Evropske unije. Za njegov sadržaj isključivo je odgovorna Fondacija Mediacentar i on ne odražava nužno stavove Evropske unije.

___