Iako je Zakon o slobodi pristupa informacijama (ZOSPI) u Federaciji Bosne i Hercegovine (FBiH) u primjeni više od 20 godina, osobe u javnim organima odgovorne za njegovu primjenu, ne znaju kako da pravilno primijene ovaj zakon. Ovo pokazuje primjer pristupa informacijama pod kontrolom Ministarstva unutrašnjih poslova (MUP) Kantona Sarajevo (KS) u kojem su službenik za informiranje, kao prvostepeni organ, ali i sekretar MUP KS, kao drugostepeni organ (po ovlaštenju ministra) pokazali znatan nivo pravničkog neznanja.

 

Kada sam tokom ljeta 2021. godine podnio nekoliko zahtjeva za pristup informacijama pod kontrolom MUP-a KS, suočio sam se sa nizom kršenja ZOSPI-ja. Pored standardnih i očekivanih kršenja ovog zakona, poput nepoštivanja roka od 15 dana za odlučivanje po zahtjevu za pristup informacijama, te neupućivanja na mogućnost obraćanja Instituciji ombudsmena za ljudska prava (Ombudsmen) u pouci o pravnom lijeku, svjedočio sam i drugim povredama ZOSPI-ja i Zakona o upravnom postupku FBiH (ZUP FBiH, koji se supsidirajno primjenjuje u postupku pristupa informacijama).  

 

MUP KS je zahtjev za pristup informacijama dobio 3. augusta 2021. godine. Tražene su informacije koje se tiču procesa izrade novog nacrta kantonalnog zakona o slobodi javnog okupljanja u Kantonu Sarajevu, i to: informacija o članovima radne grupe za izradu nacrta zakona, radni materijal kojeg je koristila radna grupa za izradu nacrta zakona, zapisnici sa sjednica radne grupe. O značaju ovog pitanja svjedoči i činjenica da je donošenje novog zakona o slobodi javnog okupljanja u Kantonu Sarajevu jedan od 14 prioriteta iz Mišljenje EU o aplikaciji BiH za članstvo u EU.  

 

Službenik za informiranje 17. augusta je donio rješenje kojim se „odobrava“ pristup informacijama, te se one dostavljaju u prilogu rješenja u vidu fotokopije akta. U obrazloženju je istaknuto da „ne postoje razlozi za uskraćivanje pružanja tražene informacije“. Međutim, uvidom u fotokopiju akta bilo je očigledno da u prilogu nije sadržana nijedna od traženih informacija. Akt je sadržavao rečenice koje je napisao policijski službenik zaposlen u Upravi policije KS, a koje uopće nisu korespondirale sa informacijama koje sam tražio. Dojam je da službenik za informiranje MUP-a KS uopće nije pročitao dati akt, već ga samo zaheftao uz rješenje o pristupu informacijama.    

 

Rješenje o pristupu informacijama dostavljeno mi je 25. augusta, a otpremljeno od strane pisarnice MUP-a KS dva dana ranije. Dakle, rješenje je otpremljeno pet dana po proteku krajnjeg zakonskog roka za odlučivanje o zahtjevu za pristup informacijama. U međuvremenu, MUP KS me, kao tražitelja informacije, nije kontaktirao (kako je to uobičajena praksa) da bi me informisao da iz nekog razloga nije moguće odlučiti o zahtjevu za pristup informacijama, niti dostaviti informacije u zakonom propisanom roku.  

 

S obzirom da mi nijedna tražena informacijama nije dostavljena, iako mi je pristup informacijama „odobren“, devet dana kasnije, 26. augusta 2021. godine ministru MUP-a KS, uložio sam prigovor, kao pravni lijek protiv prvostepenog rješenja (istovremeno plativši administrativnu taksu u iznosu od 6,00 BAM). U prigovoru sam naveo da je prvostepeno rješenje takvo da je njegov dispozitiv nejasan i protivrječan sa obrazloženjem i da zahtijevam njegovo poništenje i donošenje novog u skladu sa ZUP FBiH.

 

ZOSPI u FBiH donesen je prije 21 godinu - u junu 2001. godine. Izmijenjen je i dopunjen jednom i to sredinom 2011. godine. Svojevremeno, zajedno sa drugim ZOSPI Republike Srpske i ZOSPI Bosne i Hercegovine, radilo se o zakonskim rješenjima koja su sadržavala najviše evropske standarde u ovoj oblasti. ZOSPI-jem je propisana obaveza javnih organa da imenuju službenika za informiranje koji bi obrađivao zahtjeve za pristup informacijama (član 19). Zakonodavac je očigledno imao intenciju da u javnom organu postoji osoba koja ima specifična znanja o primjeni i tumačenju ZOSPI-ja, a sve kako bi se građanima u „najvećoj mjeri“ i „bez odlaganja“ olakšao pristup informacijama (član 2). Istovremeno, za 21 godinu, izgrađena je kredibilna sudska praksa kao i praksa Institucije ombudsmena za ljudska prava, koji ima posebnu funkciju u zaštiti prava zagarantovanih ZOSPI-jem, temeljem kojih službenik za informiranje može odgovoriti na sporna pravna pitanja koja se pojave tokom njegove primjene. Zbog toga je šok izazvan nezakonitostima u radu organa MUP-a KS još veći i intenzivniji. 

 

 

U drugostepenom rješenju, kojeg potpisuje sekretar MUP-a KS, prigovor koji sam izjavio se odbija kao neosnovan. U obrazloženju drugostepenog rješenja, sekretar MUP-a KS navodi da je činjenično stanje potpuno i tačno utvrđeno, da su pravilno primijenjene odredbe materijalnog prava i odredbe pravila postupka, te da je obrazloženje pravilno i da se u istom nalazi obrazloženje navoda prigovora na koje se MUP KS poziva u skladu sa članom 242. stavom (2) ZUP FBiH. 

 

Iz MUP-a KS navode da se „svako davanje informacije po svim tačkama iz zahtjeva odnosno prigovora podnositelja moglo kositi sa izuzecima od slobode pristupa informacijama (....) tj. zaštite postupaka donošenja odluke u ovom Ministarstvu, te pored toga, ako se ima u vidu osjetljivost same materije koja se reguliše predmetnim zakonom, a koja se tiče u velikoj mjeri obezbjeđivanja sigurnosti građana tokom održavanja javnih skupova, isto tako i legitimnih ciljeva same Federacije“. U drugom dijelu obrazloženja navode da „po ocjeni ovoga Ministarstva davanjem potpune informacije po svim tačkama iz zahtjeva istog zadire kako u nesmetani proces donošenja odluka u ovome Ministarstvu (veza za imenovanje sastava radne grupe, izbor radnog materijala, način rada odnosno toka sjednica radnog tijela), tako i u oblasti samih autorskih prava (na izradi idejnog projekta kao i formulisanja pojedinih postulata kao i normi u okviru teksta prednacrta predmetnog Zakona)“. 

 

MUP KS konstatuje i da je službenik za informiranje „pravilno postupio dostavljajući podnositelju informaciju, kojom je jedino raspolagao u momentu donošenja pobijenog rješenja. Navedeno, naročito imajući u vidu i samu kratkoću rokova predviđenih Zakonom, za dostavljanje zatraženih informacija zahtjevima građana za slobodi pristupa istim“.

 

Sekretar MUP-a KS, u apsurdnom i kontradiktornom rješenju, navodi da je prvostepeni organ postupio zakonito i ispravno kada je tražitelju informacije odobrio pristup informacijama, a potom ih nije dostavio, jer bi se to moglo kositi sa izuzetkom od pristupa takvim informacijama. 

 

Da bi se pristup određenoj informaciji odbio zbog postojanja izuzetaka iz ZOSPI-ja, potrebno je učiniti nekoliko koraka. Prvo, konstatirati da pristup informacijama predstavlja jedan od izuzetaka. Drugo, provesti test javnog interesa i ispitati da li, uprkos tome što je tražena informacija izuzetak od pristupa informacijama, postoji javni interes da se takva informacija objavi. Treće, nakon provođenja testa, da se zaključi da li se odobrava ili odbija pristup informacijama. Nijedna od ovih radnji u konkretnom slučaju nije učinjena. Pored toga, u dispozitivu rješenja bi trebalo biti navedeno: odbija se zahtjev za pristup informacijama, a ne da se pristup informacijama odobrava. 

 

Čak i da je utvrđeno postojanje izuzetka od pristupa informacijama, test javnog interesa nalaže da se pristup svim traženim informacijama odobri. Sekretar MUP-a KS je istakao dva razloga odbijanje pristupa informacijama: zaštita postupka donošenja odluka i zaštita autorskih prava. 

 

U pogledu izuzetka - zaštite autorskih prava – on kao izuzetak nije naveden u ZOSPI-ju. Izuzeci od pristupa informacijama su navedeni u ZOSPI-ju po principu numerus clausus – zatvorene liste -  te organi javne vlasti nemaju diskreciju da samostalno dodaju izuzetke po vlastitom izboru ili nahođenju. U drugom slučaju, Zakonom o autorskim i srodnim pravima BiH je eksplicitno propisano da autorsko pravno nisu zaštićeni radne metode kao i službeni tekstovi iz područja zakonodavstva, uprave i pravosuđa (član 8). 

 

U pogledu drugog izuzetka – zaštita postupka donošenja odluka – radi se o izuzetku koji je naveden kao takav u ZOSPI-ju. Prilikom ispitivanja postojanja javnog interesa i odlučivanja da li postoji opravdani javni interes da se tražene informacije objave, u obzir se mora uzeti korist i šteta koja može proisteći (član 9 ZOSPI). Nije poznato niti se u izostanku objašnjenja MUP-a KS može iskontruisati koja šteta može proisteći iz dostavljanja informacije o sastavu radne grupe za izradu nacrta zakona, o radnom materijalu koji je korišten prilikom izrade nacrta zakona, te zapisnika sa sjednica radne grupe.

 

S druge strane, korist se ogleda u kontroli rada javne vlasti – koje je osobe ministar imenovao za članove radne grupe i koje kvalifikacije oni imaju kako bi mogli pripremiti prednacrt zakona koji uređuje jednu od osnovnih sloboda – slobodu okupljanja. U pogledu radnog materijala, koji je radna grupa koristila, postoji potreba da se ispita da li se je radna grupa vodila međunarodnim standardima zaštite prava na slobodu okupljanja utvrđenih u praksi UN-ovih tijela, tijela Vijeća Evrope i slično. Dostavljanje zapisnika sa sjednica radnih grupa, također ne može nanijeti štetu procesu donošenja odluka, jer se tiču kontrole rada radne grupe – da li su i u kojem obimu održani sastanci, šta je predmet diskusija na sastancima, koji su se argumenti nudili za određena zakonska rješenja i slično.  

 

Postojanje javnog interesa da se odobri pristup informacijama je potvrdio i Ombudsmen. MUP KS je postupajući po mom drugom zahtjevu za pristup informacijama (iz sredine mjeseca augusta), a kojim su se tražile informacije o novoj radnoj grupi za izradu novog nacrta zakona o slobodi javnog okupljanja, dostavilo informaciju o sastavu nove radne grupe.  Dakle, u istim situacijama, u kojima se traži ista vrsta informacije, MUP KS donosi dvije dijametralno različite i suprotne odluke! 

 

 

Zbog kršenja ZOSPI-ja, ali i ustavom zagarantovane slobode izražavanja, uputio sam žalbu Ombudsmenu. Ombudsmen je konstatirao da je došlo do povrede ZOSPI-ja, jer prilikom odlučivanja o pristupu informacijama nije utvrđen izuzetak od pristupa informacijama, potom nije proveden test javnog interesa, te odluka MUP-a KS ne sadrži adekvatno obrazloženje iz kojeg se može zaključiti da se spomenute radnje poduzete.

 

Ombudsmen je, također, konstatirao da su akti MUP-a KS kontradiktorni, ali da je u svakom slučaju postojao javni interes da se dostave tražene informacije. Ombudsmen je u konačnici preporučio da se poništi drugostepeno rješenje i donese novo. 

 

Ohrabrujuće je da je Ombudsmen koristio svoja ovlaštenja iz ZUP FBiH, preciznije člana 261, koji ga ovlaštuje da zahtjeva poništenje rješenja. Dugo vremena i u različitim slučajevima, Ombudsmen se suzdržavao ili štaviše izbjegavao i odbijao da se koristi svojim nadležnostima u upravnom postupku. S druge strane, problematična je konstrukcija koju je koristio Ombudsmen, a koja glasi da se preporučuju da se razmotri mogućnost poništenja drugostepenog rješenja. Ombudsmen bi se u ovakvim predmetima trebao koristiti zakonskim ovlaštenjima i to da zahtjeva poništenje drugostepenog akta. 

 

 

MUP KS je, barem na prvi pogled, postupio po preporuci Ombudsmena. Rješenjem, od 23. novembra 2021. godine usvaja se moj prigovor protiv prvostepenog rješenja. U dispozitivu je navedeno da se tražene informacije dostavljaju u prilogu. Međutim, u prilogu -  fotokopiji akta – nisu bile sadržane informacije koje sam tražio. Nakon toga što sam posebnim dopisom ukazao na nedostatke u rješenju, MUP KS me obavijestio da je „cjelokupan radni materijal ustupljen Zakonodavno-pravnoj komisiji Skupštine Kantona Sarajevo, tako da sa istim ovo Ministarstvo više ne raspolaže“. 

 

Obavijestio sam Ombudsmena da MUP KS nije ispoštovao preporuku, koji se potom obratio MUP-u KS, koji mu je dostavio identičan odgovor dostavljen meni. Ombudsmen je zato konstatovao da MUP KS nije postupio po preporuci niti je na drugi način poduzeo adekvatne aktivnosti u cilju njene realizacije, te je donesena odluka o zatvaranju predmeta.  Ombudsmen je 20.1.2022. godine obavijestio Vladu KS o nerealizaciji preporuke. U svom Godišnjem izvještaju o rezultatima aktivnosti za 2021. godinu, Ombudsmen ovu preporuku navodi kao onu koja „nije realizovana.“

 

U aprilu ove godine, obratio sam se premijeru Vlade Kantona Sarajevo, s upitom o aktivnostima koje je Vlada KS poduzela s ciljem implementacije preporuke Ombudsmena. Skoro četiri mjeseca kasnije (u augustu 2022. godine), iz kabineta premijera Vlade KS nema odgovora. 

 

Evidentno je da je MUP KS po primanju preporuke Ombudsmena nastavio sa administrativnom praksom kršenja ZOSPI-ja i ZUP FBiH, odnosno da je odlučio da preporuku u cijelosti ignoriše. Takvo postupanje je neustavno, jer se kosi sa Ustavom Kantona Sarajevo. Ustav u članu 10. propisuje ustavnu obavezu saradnje javne vlasti u KS sa Ombudsmenima, dok u članu 8. određuje da su organi javne vlasti u Kantonu prilikom izvršavanja propisa u obavezi onemogućiti svako narušavanje ljudskih prava i sloboda, te poduzimati sve potrebne mjere iz svoje nadležnosti radi njihove potpune zaštite. 

 

Pristup informacijama je pravo koje je sastavni element slobode izražavanja, kako je i to Ustavni sud BiH potvrdio u svojoj praksi, prateći praksu Evropskog suda za ljudska prava (Odluka o dopustivosti i meritumu Ustavnog suda BiH u predmetu broj AP-461/16). Nakon što je Vlada KS obaviještena o činjenici da MUP KS nije realizovao preporuku Ombudsmena, imala je ustavnu dužnost da reaguje i osigura saradnju sa Ombudsmenom (član 28 Ustava KS). Nažalost, Vlada KS je u cijelosti zanemarila tu svoju ustavnu obavezu. 

 

Ovaj slučaj ukazuje da nadležna lica koja postupaju po ZOSPI-ju, i to službenik za informiranje kao i sekretar MUP-a KS, iako oboje diplomirani pravnici, imaju vrlo ograničena, skoro nikakva znanja o ZOSPI-ju i ZUP FBiH. Riječ je o zakonima koji bi trebalo da svakodnevno primjenjuju. 

 

Valja napomenuti da sekretar ministarstva obavlja vrlo značajne poslove, te može vršiti funkciju ministra. Drugo, na šta ukazuje prikazani postupak pristupa informacijama jeste da je potrebno hitno donijeti novi zakon o slobodi pristupa informacijama u FBiH, kako je to predložio i Ombudsmen (u Specijalnom izvještaju o iskustvima u primjeni zakona o slobodi pristupa informacijama u BiH) kao i Taiex misija Evropske komisije (njihove preporuke dostupne u Specijalnom izvještaju Ombudsmena). Ono što se ne bi smjelo propustiti u novom zakonu jeste propisivanje prekršajne kazne u slučaju njegovog kršenja, u nadi da će barem element prisile natjerati javnu vlast da poštuje ZOSPI i omogući građanima efikasno uživanje njihovih zakonskih i ustavnih prava.