pristup informacijama

Sudski arhivi u mnogim zemljama dostupni su putem interneta. Istraživački novinar koji zna koji su to arhivi, kako im pristupiti i kako ih koristititi može iz svog doma istražiti i najveće mutne poslovne transakcije u koje su uključena tajna poduzeća, lažni identiteti, pranje novca...bilo gdje u svijetu. 
Tribunal u Hagu je tokom svojih istraga i suđenja prikupio na hiljade sati video i audio arhivskog materijala. Ova građa predstavlja zlatni rudnik za istraživače, dokumentariste i televizijske novinare koji izvještavaju o ratnim zločinima.
Samo dve godine nakon što je srpski parlament usvojio Zakon o slobodnom pristupu informacijama, eksperiment nevladine omladinske organizacije pokazao je da je zakon u praksi teško sprovodiv. Srpska Bezbednosno informativna agencija, na primer, oglušuje se čak i o odluku Vrhovnog suda Srbije i već osam meseci krši zakon i ne dostavlja podnosiocu zahteva običan statistički podatak.
Nacrt prijedloga novog Zakona o tajnosti podataka u RH u jednom segmentu izravno kontrira postojećem Zakonu o pravu na pristup informacijama, a ako bude usvojen mogao bi imati mnogobrojne izravne i neizravne posljedice na ostvaranje prava na pristup informacijama, zaštitu privatnosti, slobodu medija i izražavanja i uopće na javnu riječ.
Šta sve omogućavaju zakoni o slobodi pristupa informacijama a šta novinari nedovoljno koriste? Novinari su prvi pozdravili usvajanje zakona o slobodi pristupa informacijama u svim bivšim jugoslavenskim državama i prvi odustali da se masovnije pozivaju na njih. Razloga ima više, ali najčešće se svode na dva osnovna: novinari nemaju puno vremena u svakodnevnoj trci za novim vijestima i, uz to, nemaju povjerenja u zakonske procedure i u birokratske vlasti.
Kako se primjenjuju zakoni o slobodi pristupa informacijama u zemljama bivše Jugoslavije? Primjeri iz Bosne i Hercegovine, Hrvatske i Srbije, međutim, pokazuju da je entuzijazam, s manjim izuzecima, već splasnuo nakon usvajanja zakona. Nevladine organizacije su se prve umorile nakon što su zakone “izgurale” u parlamentima, novinari pokolebali zbog zakonskih procedura i rokova, a državnim organima više ništa i ne treba pa da “olabave” obaveze koje im nameću ovi zakoni.
U cilju provjere praktične primjene Zakona o pravu na pristup informacijama u Hrvatskoj, Koalicija nevladinih udruga poslala je ukupno 256 zahtjeva za pristup informacijama na različite adrese tijela javne vlasti. Odgovoreno je na 135 zahtjeva. U 118 slučajeva odgovor bio potvrdan, dok su u 17 slučajeva zahtjevi bili odbijeni.
Novinar koji je odlučio da traga i radi sa tajnim dokumentima mora posjedovati bar dva talenta – istraživački i narativni. Međutim, prije nego što počne, biće mu potreban još jedan – borilački – u susretu sa birokratama koji čuvaju tajne i koji su odgovorni za skidanje oznake povjerljivosti sa dokumenata koje ste tražili.
Mnogi novinari misle da je Zakon o slobodi pristupa informacijama zakon za novinare, no novinari po tom zakonu nemaju nikakve posebne privilegije. Ovaj zakon omogućava slobodan pristup informacijama u posjedu javnih vlasti svima – svim fizičkim i pravnim licima (kako piše u Zakonu), to jest svim građanima, organizacijama, udruženjima, preduzećima... No to je tek jedna od zabluda.
Zakon o slobodnom pristupu informacijama omogućava efikasniju kontrolu državnih institucija u i efikasniju borbu protiv korpucije. Pitanje je, međutim, da li će zaustaviti „tabloidizaciju“ Srbije. Jedna od mana srpskog zakona je da ne predviđa zaštitu «insajdera».

Pages

Subscribe to RSS - pristup informacijama