Radu: Kombinovati istraživačko novinarstvo sa tehnologijom

Paul Radu: Morate kombinovati istraživačko novinarstvo sa tehnologijom

Radu: Kombinovati istraživačko novinarstvo sa tehnologijom

Paul Radu je novinar i trener tehnika istraživačkog novinarstva iz Rumunije. Za svoj rad je dobio brojna priznanja: Knight International Journalism Award (2004), Global Shining Light Award (2007), Daniel Pearl Award for Outstanding International Investigative Reporting (2011) i druge nagrade. Izvršni je direktor organizacije Organized Crime and Corruption Reporting Project (OCCRP) koja istražuje prekogranični kriminal na području Balkana i Istočne Evrope. Radu je jedan od osnivača rumunske organizacije RISE Project – kroz koju novinari, hakeri, dizajneri i aktivisti zajednički otkrivaju kriminal i korupciju i bore se za dostupnost javnih podataka, što je i bio povod za razgovor sa njim.

Foto: Das Cloud

Rumunija se u aprilu 2012. godine pridružila Partnerstvu za otvorenu vladu (OGP), inicijativi čiji je glavni cilj veća transparentnost institucija i dostupnost javnih podataka. Da li je od tada pristup informacijama poboljšan? 

U nekim segmentima napravljen je pomak naprijed, npr. kad je riječ o sudovima. Uspostavljen je portal kao centralizirano mjesto sa koga se može pristupiti osnovnim podacima o sudskim slučajevima iz cijele zemlje. S tim da nije moguć online pristup cjelokupnom transkriptu predmeta – u Rumuniji dokumente o sudskim predmetima možete dobiti samo ako odete na sud i podnesete zahtjev. U drugim slučajevima, kao što su podaci ministarstva finansija, pristup informacijama je ograničen. Prije ste mogli provjeravati finansijske podatke neke kompanije od trenutka njenog osnivanja. Ali sada možete gledati samo nekoliko godina unazad tako da ne možete vidjeti svu arhivu. Očito podaci postoje, ali pristup im je ograničen. To nam je trenutno veliki problem.

Najvažniji je kvalitet informacija

Kako biste onda ocijenili dosadašnju implementaciju OGP inicijative u Rumuniji?

Trebali bi postojati portali sa velikim brojem javnih informacija ali ispostavilo se da su takvi portali jako skupi, tako da to još ne funkcioniše. Vlada je unajmila pametnu i mladu osobu da se brine za OGP i ta osoba se trudi, ali do sada bez mnogo uspjeha. Moldova čak i nije u Evropskoj uniji a u njoj je pristup informacijama bolji nego u Rumuniji. U Srbiji imate besplatan pristup registru preduzeća, ali ne i u Rumuniji gdje je pristup registru veoma skup. A to je ključna stvar koja istraživačkim novinarima omogućava da prate trag novca. Mislim da će trebati još dosta vremena. Nije poenta samo u postavljanju informacija online. Jako je dobro imati podatke u otvorenim formatima - to je savršeno, svi to žele. Ali još je bitniji kvalitet podataka. Ako mi date podatke o nekoj kompaniji ali ja iz njih ne mogu saznati ko su njeni stvarni vlasnici, onda bih radije pdf dokument sa tom informacijom. Ponekad se ljudi previše fokusiraju na formu umjesto na kvalitet. Tako da mora postojati miks svega toga da bismo imali efikasne i korisne otvorene sisteme podataka.

Dakle, još morate slati puno zahtjeva za pristup informacijama. Kako to funkcioniše? Je li se nešto promijenilo od pristupanja OGP-u?

Prije svega, novinari bi trebali koristiti tu mogućnost što je više moguće, ali to ne čine. Mislim da je slična situacija i kod vas. Tu dolazimo do vlasničke strukture medija, do toga zašto se novinari uopšte bave ovim poslom i šta je javni interes. U Rumuniji, aktivisti i nevladine organizacije podnose mnogo zahtjeva dok novinari rijetko koriste tu mogućnost. Ponekad je razlog to što je informacije moguće lakše dobiti telefonom nego slanjem zahtjeva. Ali istovremeno, novinari jednostavno ne koriste zakon efikasno. U kontekstu odgovaranja na zahtjeve za pristup informacijama takođe ne vidim veliki napredak. Podnesete zahtjev i on završi na stolu nekog birokrata koji ne poznaje zakon i koji misli da vaše pravo nije da dobijete informaciju. Tako da se situacija nije mnogo popravila. Nekada vas šalju od institucije do institucije, kao da igraju ping pong sa vama. U nekim slučajevima, oni žele sakriti stvari. Ali većinom je riječ o nekompetentnosti i neprofesionalnosti. A to vodi nazad do nepotizma, do toga kako su takvi uopšte dobili posao pa sad nemaju pojma šta rade. 

Foto: Paul Radu

Saradnja sa aktivistima

Kako se vi i vaše kolege u Rumuniji, ali i u regiji, borite protiv ovakvih prepreka?

Istražujemo i dajemo sve od sebe kako bismo razotkrili organizovani kriminal i korupciju. Takođe pokušavamo da sarađujemo sa aktivistima kako bismo učinili dostupnim što je više moguće informacija. Sarađujemo i sa „građanskim hakerima“  i programerima da bismo scrapovali podatke iz javnih izvora. Ponekad, podaci su dostupni i slobodni, ministarstva ih stave besplatno na sajtove, ali nisu iskoristivi u datom formatu. Tako da ih mi onda preoblikujemo uz pomoć hakera. Kada je riječ o registrima preduzeća, sarađujemo sa Access Info – sjajnom organizacijom aktivista koja se bori za oslobađanje informacija u cijeloj Evropi. Sa njima imamo projekat u kome tražimo od vlada da omoguće pristup podacima iz registara preduzeća, da nam ih daju kako bismo ih sortirali i prikazali na jednom mjestu. A kada države odbiju da to učine, mi ih tužimo. U nekim državama podaci o kompanijama su besplatni. U Češkoj Republici možete sve provjeriti i praktično dobiti online kopije svih dokumenata povezanih sa tom kompanijom. U Srbiji možete dobiti određene informacije, ali ne i potpune dokumente – za to morate ići u registar. Tako da mi želimo da učinimo ove informacije dostupnim.

Kako korištenje novih tehnologija može pomoći u onome što vi radite, u boljem i lakšem pristupu javnim podacima?

Uz pomoć hakera možemo preoblikovati podatke. I što je najvažnije, većina podataka je u tekstualnom formatu a mi ih možemo sređivati i vizualizirati. Ako uspijete vizualizirati ogromne količine podataka, to može dati bolje informacije nego sami podaci. Kada imate hiljade stranica podataka, nije jednostavno sve to sagledati. Tako da koristimo softvere kako bismo razvrstali i sredili podatke. Tehnologija je danas ključna za obradu, prikupljanje, analizu i interpretaciju podataka.

Vizualizacija podataka

OCCRP nudi dosta alata koji novinarima mogu pomoći u istraživanjima?

Sarađujući sa novinarima iz Istočne Evrope, ali i iz drugih dijelova svijeta, shvatili smo da je pristup informacijama najveći problem. Oni moraju pratiti trag novca kako bi razotkrili korupciju i organizovani kriminal. Ali ako ne mogu doći do podataka o kompanijama, njihov trud je uzaludan. Zbog toga smo napravili Investigative Dashboard u kome imamo istraživače koji mogu doći do informacija iz različitih baza podataka. Nekada je to jako skupo. Ako želite podatke o kompaniji sa Kipra - to košta 10 eura, podatke iz Delavera – 50 dolara, sa Britanskih Djevičanskih Ostrva – još 50 dolara. Obično novinari nemaju taj novac, pa im mi pomažemo: apliciramo za grantove i onda ih snabdijevamo ovim informacijama besplatno. Takođe, scrapujemo podatke iz registara kompanija, iz glasnika sa offshore zona i stavljamo sve na jedno mjesto koje je pretraživo. Investigative Dashboard je riješio problem dobijanja podataka ali tada smo postavili pitanje šta da radimo sa stotinama imena i dokumenata. Zbog toga smo napravili Visual Investigative Scenarios, softver za vizualizaciju tih podataka, pomoću koga ih predstavljamo u formatu lakšem za razumijevanje ljudima. Imamo još projekata i svi imaju taj aspekt tehnologije. Danas morate kombinovati istraživačko novinarstvo sa tehnologijom.

Nedavno ste pokrenuli web stranicu YanukovychLeaks na kojoj objavljujete velike količine dokumenata prikupljenih na nesvakidašnji način?

Veoma neobičan način da bi se došlo do podataka. Ti novinari iz Ukrajine su jako hrabri. Oni su otišli u vilu bivšeg predsjednika Janukoviča, skupljali dokumente bačene u jezero, sušili ih i skenirali. A naši hakeri iz Sarajeva pomogli su im da sistematizuju podatke i omoguće njihovu pretragu. Već su na osnovu dokumenata napravljene i novinarske priče o korupciji Janukovičevog režima. Kombinacija hrabrosti istraživačkih novinara, što je i najvažnije u ovom slučaju, zatim samih podataka i tehnologije.

"Ovaj tekst je objavljen u sklopu projekta 'Public Data Now' podržanog od strane Holandske ambasade u BiH'. Tekstove vezane za pristup podacima i data novinarstvu možete čitati u našem serijalu ovdje".