Izvještaji kažu da je BiH treća po nezaposlenosti u svijetu, a domaćim političarima lakše je pričati o ratovima, nego poboljšati privredu.

Arhiv Infobiro

Da je aktuelna politička situacija glavna vodilja urednika bh. štampe već je odavno poznato. Februar 2017. pokazao nam je to vrlo plastično. Ličnost koja je čak 19 puta osvanula na ključnom dijelu naslovnice je Bakir Izetbegović, član Predsjedništva BiH i predsjednik Stranke demokratske akcije. On sam koliko zajedno Mladen Ivanić (7), Dragan Čović (6) i Milorad Dodik (6). Tu su još lideri iz susjedstva Aleksandar Vučić (3) i Tomislav Nikolić (2), lider SBB-a Fahrudin Radončić (2), agent BiH pred Međunarodnim sudom pravde, Sakib Softić (2), i dva predstavnika međunarodne zajednice koji su nas pokušali “urazumiti” – Jens Stoltenberg (2) i Lars Gunnar Wigemark (2).

Istovremena, ključna riječ mjeseca februara – revizija - nevjerovatnih 35 puta zarobila je naslovnice bh. štampe. Ako se doda da je sljedeća na listi tema: kriza vlasti u BiH sa devet naslovnica, reklo bi se da je to bio paničan mjesec u političkim odnosima. Tu su još Crna hronika sa osam naslovnica, regionalna saradnja sa šest, izbori u Stocu sa pet, koliko i socijalno-ekonomske teme.

Broj nezaposlenih u februaru u Bosni i Hercegovini bio je 536.684, a zvanična stopa nezaposlenosti je oko 40 posto. Najnoviji podaci pokazuju da je BiH treća zemlja po nezaposlenosti u svijetu. Socijalno-ekonomske teme najmanje su i inače, a i u februaru, bile zastupljene na naslovnicama bh. novina.

Naslovnice dnevnih novina refleksija su prioriteta medija, obično društveno neangažovanih i nefokusiranih na interes javnosti.

Revizija tužbe Bosne i Hercegovine protiv Srbije jedna je od najbitnijih tema političke stvarnosti u našoj zemlji, ali poruke koje su mediji prenosili na naslovnicama novina mahom su isprazne prijetnje i prepucavanja političara, a rijetko analitički i dubinski objašnjene priče koje bi poslužile ozbiljnom razumijevanju problema o kojem se raspravlja u javnosti.

Tako je u javnosti o reviziji tužbe više dilema nego argumenata, dok političari "brane" svaki svoju stranu, u raspravi koja se najmanje njih lično tiče.